Što sve porezni obveznici u Hrvatskoj moraju trpjeti zbog umjetnosti? Ovih dana su optuženi za malograđanski moralizam zato što su se usudili progovoriti o apsolutno bezveznoj golotinji izvedenoj na Splitskom ljetu. Opet nam je kazališna scena, zbog manjka bilo kakve kreativnosti, ponudila svoju standardnu formulu (red golotinje, red psovke…) gdje s jeftinom provokacijom pokušavaju plasirati svoje umjetničke izražaje. Iako većina njih živi na račun poreznih obveznika kao da ih baš i nije briga što narod misli o njihovim predstavama. Kakva se avangarda krije u ubacivanju golotinje u neku perfidnu verziju Shakespearova djela? Bitno je samo da se netko pobunio pa da novine pišu o malograđanskoj moralnosti u Hrvata koja ne trpi golotinju na Ljetnom festivalu.
Sam bi se Shakespeare zasigurno, kako se to kaže, okrenuo u grobu kada bi vidio što mu tamo neki Hrvati rade s njegovim djelom. Književnik koji je po svemu sudeći bio katolik, i to u doba kada si u Engleskoj mogao izgubiti glavu zbog pokazivanje bilo kakve privrženosti prema Rimskoj Crkvi, nije zavrijedio ovakav tretman.
Pogotovo ne od naših kulturnih parazita koji još uvijek misle da su napravili nešto strašno moderno ako su pokazali golu guzicu na kazališnoj sceni. Zar ne znaju da su s takvim forama zakasnili barem 30 godina ako ne i više? Ali ne, sa sigurnom plaćom u džepu oni će i dalje glumiti neke boeme odnosno moderne umjetnike koji su kontra tkz. mainstreama iako u pravilu sve što oni rade je upravo to – što se zapada tiče, čisti mainstream. Zato kritke iz naroda prema predstavi Timon Atenjanin ne bi samo trebale biti sa moralne nego i s umjetničke strane. „Daj nam izvedite Shakespeare-a kako Bog zapovijeda a ne s vašim idiotarijama“, na primjer. „Sprdajte se s Krležom a ostavite Shakespeare-a na miru“, bi mogao biti drugi. U svakom slučaju, građani imaju pravo utjecati na, a kamoli kritizirati, predstave koje se njihovim novcem financiraju. A ja se pitam tko se u ovom slučaju pokazao kao malograđanin?
