Nedavno smo objavili članak koji je istaknuo sumorne rezultate istraživanja o religiji u Americi. Istraživanje je pokazalo da se samo 19 posto Amerikanaca identificira kao katolici, što je pad od 20 posto u odnosu na 24 posto iz 2007. godine. Na svakih 100 ljudi koji uđu u Katoličku Crkvu, njih 840 je napusti. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da samo 29 posto onih koji se identificiraju kao katolici redovito prisustvuje misi svake nedjelje.
Jedno od rješenja za ovaj problem, a ovdje mislim na cijeli zapadni svijet, jest radikalna posvećenost Blaženoj Djevici Mariji i energičan program širenja te pobožnosti – u našim domovima, župama, biskupijama i društvu općenito. Bojim se da naša trenutna apatija i duhovna tromost proizlaze iz nedostatka istinske pobožnosti prema Mariji.
Ne vjerujem da možemo prevladati mlakost u Crkvi i ponovno evangelizirati našu kulturu bez nje. U Crkvi su potrebne velike promjene – administrativne, katehetske i liturgijske. No te velike promjene započinju obraćenjem pojedinačnih srca, a to obraćenje počinje s Blaženom Djevicom Marijom.
Razmotrimo slučaj svetog Dominika. Sveti Dominik posjedovao je sve prirodne talente i sposobnosti velikog propovjednika. Imao je odlučnost spasiti duše i bio je spreman žrtvovati sve za svoju misiju. Osim toga, bio je svetac. No, unatoč svemu tome, nije mogao obratiti albigenške heretike sve dok mu se nije ukazala Gospa i dala mu svoje oružje: krunicu. Samo radeći kroz Blaženu Majku ovaj je misionarski div mogao promijeniti srca i, kroz njih, svijet.
Isto tako, nakon što je Cortez srušio noćnu moru ljudskih žrtava u carstvu Asteka, katolički misionari su se mučili da obrate domoroce. Samo je mali broj ljudi prešao na vjeru. Prema knjizi “Naša Gospa od Guadalupe i Osvajanje tame” katoličkog povjesničara Warrena Carrolla, do 1532. godine obratilo se samo oko 200.000 Indijanaca, što je bilo oko 1 posto stanovništva. Tada je, poput munje s neba, došlo do masovnih obraćenja.
Carroll piše: „Gdje god su misionari bili, gdje god su išli, Indijanci svih dobi dolazili su k njima na krštenje u neviđenom, golemom broju.” Što je uzrokovalo ovu promjenu? Blažena Majka i njezino ukazanje u Mexico Cityju svetom Juanu Diegu. Tek kada je Gospa intervenirala, misionarski napori su postali uspješni. Samo tada su se srca promijenila. A tako se mijenja i svijet.
Možda su upravo ovakvi primjeri naveli svetog Maksimilijana Kolbea da vjeruje kako je Marija ključ za obraćenje modernog svijeta. On je 1917. godine osnovao Vojsku Bezgrešne s ciljem poraza masona i transformacije lica zemlje.
Vjerovao je da se to može postići samo kroz Gospu. Na konferenciji 1933. godine izjavio je:
„Što se tiče obraćenja grešnika, to možemo postići samo kroz Mariju. U svojoj beskrajnoj dobroti Bog je odredio svoju Presvetu Majku za rizničarku svih milosti, koje se izlijevaju na svijet samo preko Nje.”
S neograničenim povjerenjem u Mariju, sveti Maksimilijan je vjerovao da pobožnost prema njoj može zahvatiti svijet poput svetog plamena. Borio se za dan kada će svako ljudsko srce biti posvećeno njoj. „Svim snagama, uzdajući se u našu Kraljicu, napredujemo čak i u neprijateljski tabor kako bismo lovili duše i osvajali ih za Bezgrešnu,” napisao je sveti Maksimilijan u pismu od 23. travnja 1929. godine.
„Svako srce koje negdje u svijetu kuca i svako koje će kucati do kraja svijeta, mora biti osvojeno za Bezgrešnu: to je naš cilj! I želimo to postići što je prije moguće.”
Prema ovom velikom marijanskom svecu, rješenje za probleme svijeta jest čudotvorna medaljica. Nazvao ju je „metkom” za poraz zla i spas duša. Također je promovirao potpunu posvetu Mariji i molitvu krunice.
Crkva pati zbog nedostatka milosti. Naša Gospa je posrednica svih milosti, što je sveti Maksimilijan dobro znao. U svojim rukama drži beskrajna blaga Kralja i spremna ih je obilno izliti, samo ako je zamolimo i budemo njezina vjerna djeca.
Kako bi to moglo izgledati u praksi, biti vjerno dijete Marijino i tako pomoći Crkvi? Na to pitanje mora odgovoriti svaki pojedinac, odgovarajući na svoje okolnosti i savjest. Čini mi se da je to dvoznačno: (1) povećati vlastitu pobožnost prema Mariji i (2) širiti tu pobožnost svugdje gdje možemo. Evo nekoliko prijedloga:
Napravite potpunu posvetu Mariji prema svetom Ljudevitu Montfortskom ili svetom Maksimilijanu Kolbeu.
Čitajte o Blaženoj Majci i molite joj se često. Želimo razviti pravi, duboki, djetinji odnos s njom, njegovan kroz molitvu.
Prakticirajte pobožnost prvih subota. Marija nam je već dala plan borbe u Fatimi, a ova pobožnost je njegova srž. Zašto se ograničiti na samo pet subota? Ovu pobožnost možemo prakticirati neograničeno kako bismo zadobili više milosti za sebe i druge te ubrzali obraćenje našeg društva.
Nosite i dijelite čudotvornu medaljicu i škapular prijateljima, obitelji, kolegama, strancima – svima. Sveti Maksimilijan kaže: „Podijelimo čudotvornu medaljicu gdje god možemo, dobrim ljudima i zlima, katolicima i nevjernicima. Jer, ako joj netko ukaže i najmanju čast, ona ga neće napustiti, nego će ga dovesti do vjere i pokajanja.”
Molite cijelu krunicu svaki dan – 15 otajstava. Sveti Ljudevit Montfortski smatrao je da je krunica od 5 otajstava za djecu. U vremenu smo kada polovične mjere nisu dovoljne. Ako želimo potpune blagoslove vezane uz molitvu krunice, trebali bismo težiti 15 otajstava dnevno ako možemo.
Pridružite se ili osnujte bratovštine, župne skupine i slične zajednice za promicanje pobožnosti prema Mariji.
Stavite svoje apostolske napore – bilo da je riječ o umjetnosti, politici, pro-life aktivnostima, novinarstvu, filmu ili bilo čemu drugome – pod Marijinu zaštitu.
Svakodnevno molite molitvu posvećujući svog mjesnog biskupa Mariji.
Znamo tko će na kraju pobijediti u borbi za Crkvu i našu zemlju. Pod njezinim plaštem možemo ići naprijed s povjerenjem. Ako samo klimne glavom, sva carstva zla će se raspasti. No, ona želi da sudjelujemo u ovoj borbi i pobjedi. Moramo odgovoriti na taj poziv.
