Na Golgoti, na križu, Isus Krist rekao je apostolu Ivanu: “Evo ti majke!” S ljubljenim učenikom i mi smo u tome trenutku primili Mariju kao našu majku.
Danas slavimo jedinstven događaj njezina uznesenja u nebo – Bog je primio Mariju dušom i tijelom. Marija je odmah poslije smrti doživjela uskrsnuće i potpuno spasenje u Gospodinu. To je bio vrhunac njezina blaženstva. U tome trenutku, samo je Bog veći od Marije.
Da bismo i mi jednog dana pripadali Bogu kao što to pripada Marija, trebamo živjeti onako kako je živjela Isusova majka. Marijina čistoća, poniznost i plemenitost stoje u suprotnosti s našom bijedom i sebičnošću. Međutim, to ne znači da ne možemo slijediti Mariju.
Mi smo Božja stvorenja kao i ona. Ako se potrudimo, Gospodin može i s nama učiniti velike stvari. Naša nesavršenost nije nikakva zapreka jer – kako kaže apostol Pavao – Bog izabra ono što je slabo da bi još više pokazao snagu svoje ljubavi. Ako promatramo Mariju, Bog će nam dati odgovor na pitanje kako svoj život možemo učiniti svetim. Bez obzira na sve.
Unatoč tome što je Izabrano Božje stvorenje – Majka Kristova, Majka Crkve, Prijestolje Mudrosti, Kraljica Anđela, Kraljica proroka, Kraljica apostola, Kraljica svih Svetih – Marija u svojem zemaljskom životu nije bila pošteđena ni od iskustva boli, ni od tegobe rada, ni od izazova vjere.
Marija je stvorenje kao i mi, sa srcem kao što je naše, sposobno za klicanje i radost, patnju i suze. Kad razmotrimo Marijin život, onda nam postaje jasno da vrijednost kršćanskog života ne ovisi o tome da li ostvarujemo neka velika djela, već o tome da svakodnevno prihvaćamo Božju volju i spremno prinosimo male žrtve.
Kako bismo pripadali Bogu, moramo najprije živjeti uobičajeni ljudski život, ispunjavati naše svakodnevne dužnosti, ali s pogledom uzdignutim prema nebu. Tako ćemo posvetiti ono što nam se čini tako jednostavnim, neznatnim i običnim. Marija, koja je bila milosti puna, izdignuta iznad anđela i svetaca, vodila je redoviti život – kao majka i kao supruga.
Živjela je povučeno i neprimjetno. Prema Svetom pismu, najviše je prisutna u djetinjstvu svoga sina. U vrijeme kad je Isus činio čudesa i kad ga je narod slijedio, Marije nema. Marije nema ni u Jeruzalemu kad Isusu, koji jaše na magarcu, kliču kao Kralju. Kad se Isusova majka opet pojavljuje? Pod križem.
Kad su gotovo svi pobjegli i napustili Sina Božjega, Marija je s Njim. Njezino neupadljivo ponašanje pokazuje nam veličinu, dubinu i svetost njezine duše. Jednom je netko napisao: “Mariji se nije svidjelo primati pohvale jer ono za čime je ona težila nije išlo njoj već Bogu na čast”.
Pokušajmo od Marije učiti kako biti poslušan Bogu i služiti mu jednostavno i skromno. Prisjetimo se događaja kad arkanđeo Gabrijel navješćuje Mariji da će začeti Isusa Krista, Sina Božjeg. Što Marija čini u tome trenutku?
Pažljivo osluškuje što Bog od nje traži, razmišlja o onome što joj nije jasno, pita ono što ne zna – “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”. Nije poput ludih djevica koje slušaju, ali ne razmišljaju o onome što slušaju. Poslije svega, Marija se potpuno predaje Božjoj volji: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj”.
Marijin put svetosti treba biti i naš put. Koje je bilo Marijino životno poslanje? Uvijek i bez obzira na sve, slijediti svojega sina Isusa Krista: u siromašnoj betlehemskoj špilji, na opasnom putu u Egipat, u prikrivenom životu rada u Nazaretu, u sramoti Muke, u tjeskobi Žrtve na križu, i konačno, poslije svega, u vječnom blaženstvu Neba.
Danas slavimo pobjedu Marije – Majke, Kćeri i Zaručnice Božje. Radujemo se zato što je Marija, slijedeć Isusa od Betlehema do Golgote, još jednom sa svojim Sinom, uživajući vječne radosti. Marijin život nam govori da nikada ne smijemo izgubiti pouzdanje u to da možemo postati sveti, da slijedimo Božji poziv i da budemo ustrajni do kraja. Zato je današnji dan za sve kršćane dan nade i radosti. Amen!
Sa stranice dominikanci.hr
