Ovo zanimljivo svjedočanstvu o Marijinoj nazočnosti u životu jednog pape napisao je papa Franjo, odnosno kardinal Jorge Mario Bergoglio, još 2005. godine dok je bio nadbiskup Buenos Airesa.
Ako se dobro sjećam bilo je to 1985.-e godine. Jedne večeri sam otišao moliti krunicu koju je predvodio Sveti Otac. Bio je pred svima, na koljenima. Grupa je bila brojna; vidio sam Svetog Oca s leđa i, malo po malo, izgubio sam se u molitvi. Nisam bio sam: molio sam se usred Božjeg naroda kojemu smo ja i svi tamo prisutni pripadali, predvođeni našim pastirom.
Usred molitve sam postao rastresen, promatrajući Papin lik: njegovo suosjećanje, njegova pobožnost je svjedočila. I kako je vrijeme odmicalo, počeo sam zamišljati mladog svećenika, pa sjemeništarca, pjesnika, radnika, dijete iz Wadowica… u istom položaju u kojem je bio u tom trenutku: kako kleči izgovarajući jednu Ave Maria za drugom Ave Maria.
Njegovo svjedočanstvo me je pogodilo. Osjetio sam kako je ovaj čovjek, izabran da vodi Crkvu, nasljedovao put njegove Majke u nebu, put kojim je krenuo još u svome djetinjstvu. I postao sam svjestan težine riječi Majke Guadalupe izrečenih sv. Juanu Diegu: «Nemoj se bojati, zar ja nisam tvoja majka?». Shvatio sam Marijinu nazočnost u papinom životu.
To svjedočanstvo nije u trenu nestalo. Od tada molim svih petnaest otajstava krunice svaki dan.
(Izvor:Call Me Jorge)
