U poplavi različitih komentara i osvrta na građansku incijativu „U ime obitelji“ posebno mi se svidio jedan komentar na koji sam naišao na blogu Kapitalac. Blog je inače izvrstan i donosi zanimljive komentare o ekonomskim zbivanjima iz libertarijanske perspektive. Ali autor bloga se pomalo izgubio pišući o ovoj incijativi i definiranju braka pa je jedan njegov čitatelj dao izvrstan komentar u kojem sažima svu biti problematike braka nekad i danas. Komentar donosimo u cijelosti:
kboyaobir said:
„Brak je (lat. Matrimonium) životna zajednica muškarca i žene. Osnovni pojam braka uključuje međusobni eksluzivitet partnera (monogamiju), opću životnu povezanost, i zajednicu kojoj je jedan od ciljeva i prokreacija. To je jasno vidljivo i iz korijena riječi matrimonium, od lat mater – majka, majčinstvo. Iz svih pravnih i općih rječnika, unazad nekih 3000 godina, pojam braka je vrlo ujednačeno definiran. U svakom slučaju, osnovni pojam braka to jest. Na to se lijepo nadovezuje i razlog državne intervencije u brak. Jesi li se ikada pitao, zašto su zakonodavci odlučili regulirati pretpostavke za sklapanje braka, njegov oblik i bitni sadržaj, kao i pravne posljedice? Ako nisi, evo samo kratko. Prvo i osnovno – zbog djece. Primijećeno je da se u brakovima rađaju djeca, potomci muškog i ženskog partnera. Ta djeca su važan demografski, biološki i ekonomski rezervoar svakog društva. Dalje, u obiteljskim prilikama (mama, tata, braco, seka), djeca se socijaliziraju. Tu djeca stječu svoje prve pojmove o tome tko su odrasli a tko djeca; mama, tata o oni sami i kako stvari funkcioniraju u svijetu.
Stječu pojmove o odgoju, o dobom i lošem. Uči ih se seksualnim i drugim tabuima (piša od seke i sestrične su pec-pec!). U obitelji uče o smrtnosti i prolaznosti vremena. Uče o svladavanju životnih prepreka onda kada dođe vrijeme da ih priejđu. Uče se o generacijskoj solidarnosti prema dedama i bakama, tetama i stričevima. To su neponovljive lekcije. Biološka obitelj je u tom smislu optimalan način da se djecu uvede u svijet, socijalizira i pripremi za tržište rada i preuzimanje odgovornosti u društvu. Postoje i drugi načini da se djeca socijaliziraju (djedovi i bake, posvojitelji, socijalni domovi, ali to su uvijek sekundarna, pomoćna i lošija rješenja).
Za dobro djece, dobro je da imaju stalan i stabilan okvir u kojem odrastaju, u kojem partneri (roditelji) ne lutaju.
Ne manje važno je i pitanje rodoslovlja. Tko je od čije kapi krvi je važno da bismo se štitili od nasljednih bolesti i da bismo kad netko umre znali što je čije. To su sve opravdani javni interesi koje su vladari prepoznali i zato podržavali obitelji i brakove.
Tako je bilo sve dok politička ljevica nije odlučila da oko pederluka napravi moralni fokus, jer drugoga nema. Borba za jednakost, moš mislit!
Način na koji politička ljevica ostvaruje svoje ciljeve jest da vrši upravo jezično nasilje. Kako to radi? Pa tako da uporno potura da riječi ne znače to što znače. Da nemaju svoj pravi značaj i pojam, nego da mogu značiti i ovo i ono. U ime bračne jednakosti, potrebno je rekonstruirati postojeći pojam braka, tako da on ne znači to što znači. Pojam braka, koji je ljudima uvijek bio blizak, jasan i logičan treba razvodniti i zamutiti. Treba u njega uvrstiti neka nova značenja koja on nema.
Tako, po novome brak treba značiti životnu zajednica dvoje ljudi, a nije potrebno da te osobe budu različitog spola, a nije potrebno niti da imaju potencijal za prokreaciju. Materinstvo kao podloga braka je također odletjelo van kroz prozor.
Zašto bismo uopće htjeli regulirati brak kao pojam i instituciju u ovakvim novim okolnostima „bračne jednakosti“, kad svatko može sa svakim. Dok je to prije bilo kristalno jasno, sada to više nije. Pederi žele biti u braku „zbog jednakosti“ i „zbog „ljubavi“, ali ne i zbog razloga koji odvajkada funkcioniraju kao razlozi za brak i razlozi zašto država uopće regulira pitanje braka.
Uglavnom, želim ti reći da si posve promašio temu, kao i gro libertarijanske javnosti. Niti je brak (posve) privatna stvar, niti je taj pojam relativan što bi mnogi htjeli da jest. A dodatno, „definiranjem“ braka na način na koji to predlaže lijevo-liberalna javnost posve se gubi teoretska, semantička i svaka druga podloga samog instituta braka. Brak u „definicije“ lijevo-liberalne struje zapravo nema baš nikakvog smisla, osim privatnog. Sve njegove javno-pravne funkcije se gube. To, naravno nije slučajno, jer se ide za njegovom destrukcijom jer je obitelj zadnje utočište pojedinca od etatističke kontrole. No, to je posebna priča, ne bih o tome posebno duljio ovdje.“
