RADOST KAO ZNAK NAVIJEŠTANJA EVANĐELJA
FILIPOVA PROPOVJEDNIČKA MISIJA DONIJELA JE VELIKU RADOST U SAMARIJU. To je učinak evanđelja, dolazak živog Krista u srca ljudi po slušanju Božje riječi.
Cjeloviti NAVJEŠTAJ i svjedočenje Krista imaju snagu koja MIJENJA… Filip je propovijedao Krista, a mnoštvo je jednodušno prihvaćalo to što je govorio. A pitanje je što bi bilo da je sebe propovijedao.
Zato je naglasak na ovome – ON IM JE PROPOVIJEDAO KRISTA!
Između propovijedanja Krista i propovijedanja sebe velika je razlika, a takav je i učinak na onima koji slušaju. Mnogo je vrsnih i pametnih govornika, ali učinak spasenja ne dolazi po njihovoj pameti i govorničkom umijeću… Ciceron nije nikoga spasio, iako je njegova vrsnost poznata svima do naših dana.
Ako ja propovijedam sebe i svoju pamet hoću li pridobiti ljude da povjeruju u Krista? Ili ću pak te ljude pridobiti za sebe, da mene slijede i meni se dive. Ali zar to isto ne čine i političari u svojim kampanjama?!
KOGA MI TO NAVIJEŠTAMO I ČIJU PAMET ISTIČEMO? ŠTO JE NAŠA ZADAĆA?
Naša zadaća je činiti upravo ono što je činio Filip, u svakoj prilici propovijedati Krista. Ako tako budemo činili tada će u slušateljima djelovati onaj koga propovijedamo, jer koga propovijedamo taj i djeluje…
KOGA PROPOVIJEDAM TAJ DJELUJE…
Ako propovijedamo Krista tada će Krist djelovati po nama, baš kao što je činio po Filipu… Filip je propovijedao Krista, a Krist je djelovao po Filipu. I što se događalo? Događalo se upravo ono što je Krist obećao svojim učenicima, odnosno da će takvo naviještanje pratiti znakovi: … iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi, a ozdravljali su mnogi uzeti i hromi (Dj 8, 7). A u konačnici je nastala velika radost u onome gradu (r.8), i veliko mnoštvo je prigrlilo riječ Božju.
Ljudi oslobođeni po evanđelju Kristovu bivaju zahvaćeni njegovom radošću, i takvi su onda otvoreni za primanje Duha Svetoga.
Samo čovjek koji povjeruje u Krista, i u kojemu je ta vjera postala gorljiva ljubav prema njemu, spreman je za primanje Duha Svetoga.
DUH ISTINE JE S ONIMA KOJI LJUBE BOGA…
Koliko ljubimo Boga vidi se po tome koliko i kako govorimo o Bogu, kakvim jezikom i životom svjedočimo vjeru… Je li Krist zaista svet u srcima našim, na što nas poziva sveti Petar (vidi 1 Pt 3, 15).
Sadržaj onoga što živimo i vjerujemo vidi se u i našoj spremnosti da svakomu tko to od nas zatraži obrazložimo nadu koju nosimo u sebi (vidi 1 Pt 3, 15b). Ima li dakle takve snažne nade u meni koja je u svakom trenutku spremna na odgovor?
Prva i osnovna zadaća svakog kršćanina, koju smo primili od Isusa, je evangelizacija, naviještanje… Tu se očitava naša ljubav prema Kristu. Osjećamo li u sebi takvu svjedočku zadaću, koja uz to zadržava blagost i poštovanje prema drugom čovjeku?
Muž je svojoj ženi, koja je željela da se pomole za ručak, dan nakon vjenčanja podrugljivo rekao – Nisam se oženio za časnu!
Da časni mužu, oženio si se za časnu suprugu, koja je jučer skupa s tobom pred oltarom izrekla Bogu obećanje vjernosti i ljubavi – odgovorila je supruga. Od toga dana zajednička molitva postala im je normalna stvar.
Krist mora biti vidljiv, prepoznatljiv u našem životu…, pa kako piše u svojoj poslanici apostol Petar, ako i govore loše o nama bit će postiđeni upravo našim dobrim životom….
Same riječi bez podloge u životu su beskorisne, a naša podloga je u prepoznatljivosti da smo Kristovi. Upravo NAŠ ŽIVOT GOVORI O TOME KOLIKO SMO ZAISTA NJEGOVI.
Isus je danas dvaput rekao – Ako me tko ljubi zapovijedi će moje čuvati… Čuvanje nečega povezano je s ljubavlju prema tome… Ako nešto doživljavam kao svoje vlastito tada to posebno pazim, i tako pokazujem koliko mi je do toga stalo, koliko mi je to svetinja u srcu.
Ministranti su imali stol za stolni tenis i godinama su igrali na njemu. Međutim, došli neki momci pa zamolili da bi i oni malo igrali. Stol im je s ljubavlju ustupljen s povjerenjem… No nakon njihove igre pronašli smo polomljen stol.
Isus kaže – Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati (Iv 14, 15).
Tko nema ljubavi prema nečemu taj ne čuva nego uništava, zloupotrebljava ili samo iskorištava… Tko nema ljubavi taj ne cijeni i ne drži do onoga što je dobio na dar, a niti do darivatelja…
Isus nam je dao svoje zapovijedi na čuvanje, a kako ih čuvamo vidi se po tome kako se njima služimo, s koliko ljubavi… Tu se vidi i kolika je naša ljubav prema Isusu. A nije moguće primiti drugog Branitelja, Duha Svetoga, u životu ako nismo pokazali svojim životom ljubav prema prvom Branitelju, Isusu Kristu…
Sa stranice dominikanci.hr
