Više od sedamdeset biskupa s četiri kontinenta upozorava da heterodoksni njemački reformski napori riskiraju narušavanje jedinstva Crkve, što negativno utječe na globalnoj razini na samu Crkvu.
Sedamdeset i četiri katolička biskupa s četiri kontinenta potpisala su „Bratsko pismo zabrinutosti“ za njihove kolege biskupske u Njemačkoj, izražavajući zabrinutost zbog kontroverznog „Sinodalnog puta“ Njemačke crkve.
Ističući potrebu za reformom u životu Crkve, u pismu se navodi da je „kršćanska povijest puna dobronamjernih napora koji su izgubili svoje utemeljenje u Riječi Božjoj, u vjernom susretu s Isusom Kristom, u istinskom slušanju Duha Svetoga i u podvrgavanju naše volje volji Očevoj”. U pismu se navodi da je njemački kontroverzni „Sinodalni put” – koji se odnosi na reformske napore, podržan od strane većine njemačkih biskupa, koji pozivaju na temeljne promjene crkvenog nauka o seksualnosti, blagoslovu istospolnih seksualnih zajednica i svećeničkog ređenje žena – „ogroman rizik koji vodi u takvu slijepu ulicu“.
Pismo, koje je javno objavljeno jutros u 8 sati po istočnom vremenu, iznosi izraze bratske zabrinutosti zbog njemačkog „Sinodalnog puta”. Dana 22. veljače, nadbiskup Stanisław Gądecki, predsjednik Poljske biskupske konferencije, napisao je pismo njemačkim biskupima izražavajući svoju „duboku zabrinutost i tjeskobu” zbog trenutnog procesa „Sinodalnog puta“, dok su nordijski biskupi upozorili na „kapitulaciju pred Zeitgeistom” u pismo od 9. ožujka.
Međutim, današnje pismo razlikuje se po međunarodnom opsegu – a u nekim slučajevima i po važnosti – njegovih potpisnika. Biskupi iz Afrike, Australije, Europe i Sjeverne Amerike, ukupno deset zemalja, dodali su svoja imena u ovo pismo. Na popisu su četiri kardinala — nigerijski kardinal Francis Arinze, američki kardinal Raymond Burke, južnoafrički kardinal Wilfrid Napier i australski kardinal George Pell — petnaest nadbiskupa i pedeset pet biskupa.
Globalni skandal
Broj potpisnika pisma iz toliko zemalja odražava međunarodni problem koji ti biskupi smatraju da njemački „Sinodalni put” predstavlja. U uvodnom retku stoji da „u dobu brzih globalnih komunikacija, događaji u jednoj naciji neizbježno utječu na crkveni život na drugim mjestima”.
„Dakle, proces ‘Sinodalnog puta’, kako ga trenutno provode katolici u Njemačkoj, ima implikacije za Crkvu u cijelom svijetu“, navodi se u tekstu pisma, uključujući „mjesne Crkve koje mi pastoralno vodimo i mnoge vjerne katolike za koje smo odgovorni“.
Kardinal Napier rekao je Register da je potpisao pismo iz zabrinutosti da Crkva u Njemačkoj ide u drugom smjeru od ostatka Crkve, „posebno kada je riječ o pitanjima koja će imati reperkusije na Crkvu u svakom dijelu svijeta”.
Južnoafrički kardinal izrazio je posebnu zabrinutost zbog odstupanja Sinodalnog puta od ustaljenog nauka vezanog za seksualnost i rekao je da ono što se događa u Njemačkoj „apsolutno“ ima utjecaj na život u njegovoj zemlji. Zapravo, rekao je da na zajedničkim sastancima biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara „uvijek postoji zabrinutost kada ono što se događa u Crkvi na Zapadu ima utjecaj na Crkvu u Africi, i posebno kada je utjecaj negativne prirode”.
Kardinal Pell rekao je Register da će odstupanje njemačkog „Sinodalnog puta“ od pravovjernog učenja o seksualnom moralu, za koje je opisao da nadilazi uobičajene „sugestije“ te dolazi do „izričitog odbacivanja kršćanskog nauka“, dajući pokriće sličnim heterodoksnim naporima tijekom sastanka plenarnog koncila Katoličke Crkve u Australiji, tijekom srpnja 2022. godine.
„Mislim da ne prijeti tako ekstreman pokret kao u Njemačkoj, ali ova krivovjerna učenja su značajna za neke prelate u Australiji i za neke članove plenarnog koncila”, rekao je kardinal.
Biskup Thomas Paprocki iz Springfielda (u saveznoj državi Illinois), jedan je od organizatora koji stoje iza izrade i promocije ovog pisma, rekao je da je potpisao ovo „Bratsko pismo zabrinutosti” jer osjeća odgovornost da vjernicima njegove biskupije bude jasno da „ono što izlazi kao nauk s ovog njemačkog sinodalnog puta nije ispravno”.
„Ljudi su svjesni da Katolička crkva u Njemačkoj odobrava praksu i potiče učenja koja su suprotna katoličkoj vjeri”, rekao je biskup Paprocki o potencijalu globaliziranog skandala. „Pa, onda će drugi ljudi u drugim zemljama reći: ‘Ako oni to mogu učiniti tamo, zašto to ne bismo mogli učiniti i mi?“.
Bratski ispravak i pomoć papi
Biskup Paprocki je rekao da je pismo primjer vrste bratskog ispravljanja koje je Krist opisao u Evanđelju po Mateju, a njegov osjećaj kolegijalnosti ojačan činjenicom da ne dolazi iz jedne biskupske konferencije ili iz samo jedne zemlje.
Pismo je isto tako opisao kao pomoć papi Franji, koji je prije pisao njemačkim katolicima u vezi Sinodalnog puta, pozivajući ih da izbjegnu iskušenja da ugroze Evanđelje u svojim reformskim naporima.
„Mislim da mi, kao braća biskupi, imamo odgovornost biti od pomoći Svetom Ocu u tom pogledu, pokušavajući riješiti neke zabrinutosti koje imamo zbog onoga što se događa s Katoličkom crkvom u Njemačkoj, i nadamo se da će se [njemački biskupi] odazvati”, rekao je biskup Paprocki.
Višenacionalno biskupsko pismo izražava nekoliko zabrinutosti zbog njemačkog „Sinodalnog puta”; koje potkopava vjerodostojnost crkvenog nauka i autoriteta; crpeći inspiraciju prvenstveno iz sociološke analize i političke ideologije; zamjenjujući kršćanski pojam slobode s „autonomijom”; nedostatak „radosti evanđelja” sa pretjeranom birokracijom i protu evanđeoskim tonom; i usredotočenošću na moć koja „sugerira duh koji je u osnovi u suprotnosti sa stvarnom prirodom kršćanskog života”.
Posljednji „i najneprijatniji problem“ koji je naveden, jest da „Sinodalni put” riskira narušiti vjerodostojnost samog koncepta sinodalnosti – osobito relevantno u vrijeme kada papa Franjo pokušava uvesti univerzalnu Crkvu u Sinodu „o sinodalnosti“.
„Svojim destruktivnim primjerom, [njemački Sinodalni put] može navesti neke biskupe, a može navesti i mnoge inače vjerne laike da posumnjaju u samu ideju ‘sinodalnosti’, čime se dodatno otežava nužni razgovor Crkve o ispunjenju poslanja obraćenja i posvećenja svijeta”.
Traži se više potpisa
Trenutna sedamdeset četiri potpisnika pisma uključuje četrdeset osam Amerikanaca, uključujući sedam nadbiskupa: nadbiskupa Paula Coakleyja iz Oklahoma Cityja, nadbiskupa Salvatorea Cordileonea iz San Francisca, nadbiskupa Josepha Naumanna iz Kansas Cityja, Kansas, nadbiskupa Alexander Sample iz Portlanda, Oregon, umirovljenog nadbiskupa Louisa Josepha Kurtza, iz Kentuckyja, umirovljenog nadbiskupa Charlesa Chaputa iz Philadelphije i nadbiskupa Samuela Aquila iz Denvera, koji je prethodno napisao vlastitu kritiku prvih tekstova koji su proizašli iz njemačkog „Sinodalnog puta”.
„Njemačka crkva ne govori i ne može govoriti u ime univerzalne Crkve, a ohrabruje me vidjeti toliko biskupa koji govore u ime obrane vjere”, rekao je nadbiskup Aquila u komentaru dostavljenom Registeru.
Naime, pismo ne uključuje potpis nadbiskupa Joséa Gomeza, predsjednika Biskupske konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država. Osim toga, nitko od šest kardinala u Sjedinjenim Američkim Državama nije potpisao dokument u vrijeme njegova objavljivanja.
Većina neameričkih potpisnika pisma potječe iz Afrike, posebno iz Tanzanije, jer je tamošnjih čak četrnaest biskupa potpisalo dokument.
Pismo, koje je nastalo među grupom američkih biskupa, proširilo se na druge moguće potpisnike usmenom predajom. Široko širenje bilo je ograničeno željom da se sadržaj pisma zadrži u tajnosti prije njegova objavljivanja, ali biskup Paprocki je jasan rekao da pismo „nije zamišljeno kao samo zatvoreni popis trenutnih potpisnika”.
Zapravo, organizatori pisma imaju elektronsku adresu „episcopimundi2022@gmail.com“ na koju drugi biskupi mogu zatražiti da dodaju svoja imena u pismo.
„Nadam se da se drugi biskupi koji, iz bilo kojeg razloga, nisu imali priliku [prijaviti se prije], neće osjećati isključenima, ali bi se, zapravo, osjećali da sada nemaju priliku dodati svoje ime na popis”, rekao je biskup Paprocki. „Nadam se da će taj popis nastaviti rasti“.
Zapravo, javno objavljujući pismo nakon što je već prikupio sedamdesetak potpisa, uključujući i potpise nekih međunarodno cijenjenih crkvenih velikodostojnika, biskup Paprocki vjeruje da bi i drugi biskupi koji bi mogli biti zabrinuti zbog odstupanja od „mainstreama u smislu kolegijalnosti i komunikacije s kolegama biskupi” lakše potpisali pismo nego što bi to učinili prije.
„Mislim da će ovo pomoći u rješavanju onih vrsta rezervi ili oklijevanja koje bi biskup mogao imati, gledajući broj biskupa koji su već na tome potpisu i imena crkvenih velikodostojnika koja su potpisala to pismo”.
Posljednja nada
Potpisnici koji su razgovarali za Register rekli su da se nadaju da će pismo dovesti do jasnoće doktrine i očuvati crkveno jedinstvo.
Kardinal Napier je rekao da očekuje da će pismo izazvati poveći razgovor među afričkim episkopatom o njemačkom „Sinodalnom putu“ i njegovoj mogućoj prijetnji jedinstvu Crkve.
„Ono što ne želimo vidjeti je raskol u Crkvi. Mislim da to nitko ne želi vidjeti, pa niti njemački biskupi”, rekao je kardinal Napier.
Južnoafrički kardinal je isto tako istaknuo da bi, zbog velikog poštovanja koje afrički biskupi imaju prema crkvenoj vlasti i Svetom Ocu, očekivao još više otvorenog razgovora u pogledu njemačkog „Sinodalnog puta” ako se smatra da ide protiv papinih namjera i prijete jedinstvu Crkve.
Kardinal Pell, sa svoje strane, inzistira da se jedinstvo može graditi samo na zajedničkoj predanosti apostolskoj tradiciji. On opisuje pogreške koje je iznio „Sinodalni put” kao izvor „moralne zbrke i relativizma” koji potkopavaju autentično doktrinarno jedinstvo. Australski kardinal kaže da bi sada „bilo vrlo prikladno, štoviše nužno“ da Kongregacija za nauk vjere pruži pojašnjenje u vezi s problematičnim stajalištima koja se iznose u Njemačkoj.
„Kao nasljednici apostola, mi smo dužni svjedočiti istinu”, rekao je kardinal Register.
Biskup Paprocki kaže da je „posljednja nada“ kampanja pisama svjetskog episkopata kojima se preispituju stavovi i izražava zabrinutost zbog stavova njemačkih biskupa i „preispituju što se radi, vraćajući se na pravi nauk Crkve“ – posebno prije nego što „Sinodalni put” izda svoje završne dokumente (što će biti u veljači 2023. godine).
Biskup Springfielda smatra da su njemački biskupi mislili da će njihovo objavljivanje nacrta dokumenata “Sinodalnog puta” potaknuti druge biskupe iz cijelog svijeta da „prihvate” njihova kontroverzna stajališta. Umjesto toga, dogodilo se suprotno.
„Ono što vidimo je međunarodni odgovor svjetskog episkopata biskupima Njemačke, koji govore: ‘Braćo biskupi, idete krivim putem i nadamo se da ćete se vratiti na pravi put’“.
