Juliana Morell (16.2. 1594. – 26.6.1653.) je bila španjolska dominikanka, redovnica, i prva žena koja je primila doktorat prava.
Elena Lucrezia Cornaro Piscopia ( 1646. – 26.7.1684. ) bila je venecijanski filozof plemenita podrijetla, te prva žena koja je primila sveučilišnu diplomu.
Laura Maria Caterina Bassi ( 29. studenog 1711. – 20. veljače 1778.) je talijanska znanstvenica, prva žena na svijetu kojoj je dodijeljena sveučilišna katedra u znanstvenom području studija. Doktorirala je na Sveučilištu u Bologni u svibnju 1732.- tek treća takva akademska kvalifikacija ikada dodijeljena ženi jednog europskog sveučilišta i prva žena profesor fizike na sveučilištu u Europi. Bila je također i prva žena kojoj je nuđeno službeno mjesto predavača na sveučilištu u Europi. Opisana je kao ” žena koja razumije Newtona”. Crkva ju je snažno podržavala, posebice tadašnji nadbiskup Bologne, Prospero Lambertini, kasnije papa Benedikt XIV.. Bologna je, jasno, pripadala Papinskoj državi.
Anna Morandi Manzolini ( 21.1. 1714. – 9.7. 1774. ) bila je međunarodno poznat anatom, predavač anatomskog dizajna na Sveučilištu u Bologni. Nakon smrti svog muža 1755., postala je profesor anatomije, a vijest o njezinom talentu u oblikovanju anatomskih modela proširila se po cijeloj Europi. Pozvana je na dvor ruske carice Katarine II., kao i na druge kraljevske dvorce.
Maria Pellegrina Amoretti (1756. – 1787.) bila je treća žena u Italiji koja je diplomirala prvo u Padovi, a zatim i u Bologni, i prva žena koja je predavala na Sveučilištu. Bila je pravnik međunarodnog ugleda. Nažalost, umrla je vrlo mlada, u dobi od 31. godine, prije nego što se njezin veliki talent mogao u potpunosti očitovati.
Clotilde Tambroni (Bologna, 29.6. 1758. – Bologna 2. 6. 1817 .) bila je talijanski filolog, lingvist i pjesnik. Predavala je grčki jezik na Sveučilištu u Bologni od 1793.-1798., a profesor grčkog i književnosti bila je od 1800. do 1808. Kada su francuske trupe napale sjevernu Italiju i nametnule Cisalpinsku Republiku, ona je (kao i Galvani) zbog vjerskih razloga odbila dati prisegu lojalnosti i bila lišena svoje katedre.
Nesebično i hrabro djelo žena u Crkvi također se slavi i u Vatikanu na međunarodni Dan žena.
Nekoliko biografija slavnih i talentiranih žena pokazuje kako je, u suprotnosti s modernim uvjerenjem, Crkva u prošla vremena poticala talente darovitih žena, posebno u Španjolskoj, sjevernoj Italiji i drugim mjestima gdje je imala utjecaja.
Ako one nisu toliko poznate kao što bi trebale biti, onda je to krivica društva u cjelini.
Gledajući biografija gore navedenih žena, javljaju se brojna pitanja:
- Zašto i kako su takve žene došle do izražaja u onom konkretnom trenutku, a u isto vrijeme su ostale vjerne načelima tadašnje katoličke vjere (a ne usprkos njima)?
- Je li ovo buđenje uloge žene bio ograničen fenomen ili je bilo više raširen? (Dokazi pokazuju da je vjerojatno bio puno rašireniji, ali se nije do sada dovoljno proučavao).
- Zašto poslije uloga žene nije rasla, nego se čak čini kako se i urušila ubrzo nakon toga, pa je uloga Bassi i drugih zaboravljena sve do daljnjeg napretka više od sto godina kasnije?
- Je li slučajnost da je porast utjecaja žena u zapadnoj Europi, zajedno s ostalim institucijama, pregažen čizmama Napoleonske vojske, koji su pomeli i osvojili Europu u razdoblju nakon Francuske revolucije? S tim u vezi, biografija Clotilde Tambroni čini se vrlo poučna.
(Izvor: Idle Speculations)
