Nadbiskup Philadelphije Charles Chaput je prozvao svoju subraću biskupe u Europi koji su dopustili pričest rastavljenim i ponovno vjenčanim vjernicima, rekavši da su “odstupili od autentičnog katoličkog učenja“.
Njegova primjedba dolazi u podužem eseju o milosrđu objavljenom u prosinačkom broju First Things. Crkva, piše Chaput, “ne može biti milosrdna bez istine” te će pastoralni pristup koji ignorira da smo pozvani na obraćenje, “iz slabo prikrivenog pastoralnog očaja i potrebe za ugađanjem rezultirati manjom vjerom, ne većom“.
Dakako, nastavlja Chaput, “to je ono što se događa u Europi, u onim crkvama u kojima je pastoralna praksa vezana uz razvod, brak, i primanje sakramenata napustila autentično katoličko učenje“. Chaput upozorava da ono što proizlazi iz “jednog neiskrenog podučavanja o sakramentima nije rast gorljivosti evanđeoskog života, nego njegov pad“.
Nadbiskup piše da je lažno smatrati ‘pratnju’ (kako je sugerirano u završnom izvješću Sinode) kao proces gdje se neće ‘suditi’, jer prateći ljude u takvim situacijama onakve kakvi jesu, bez razlike, “nije uopće milosrđe“.
“Ne bi trebali tumačiti Kristovo milosrđe kao presudu svih presuda“, piše Chaput. “Zlo postoji. Grijeh je ozbiljan. Šteta koju stvara može biti gorka i nije ju lako poništiti – preljub je savršen primjer.“
Chaput sugerira da je “pogrešno” misliti o milosrđu kao nečemu što je protivno pravednom sudu. Piše o iskušenju da “koristimo jezik milosrđa samo kako bi izbjegli našu odgovornost u potrazi za pravdom“.
“Lažemo ili se pretvaramo kako ne bi povrijedili osjećaje onih čije je ponašanje očito u krivu. To je pristojan oblik kukavičluka, ne milosrđa. Moralni zakon nas vodi prema izboru koji daje život, a istinito milosrđe je uvijek usko povezano s istinom. Dopuštanje vlastitih ili tuđih iskvarenih izbora u navodnoj službi milosrđa je poraz prvog cilja samog milosrđa.“
“Ispovijed i iskreno pokajanje – što uključuje i odvraćanje od grijeha“, piše Chaput, je “uvjet za primanje Euharistije.“
