U današnjem Evanđelju Isus kaže: “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!” (Lk 12,49). Oganj o kojemu Isus govori nije oganj uništenja, već oganj Božje ljubavi i prisutnosti…
Čini se da je oganj Duha Svetog danas utihnuo u srcima mnogih ljudi. Borba za istinu i pravdu kao da je popustila pred tolikim obmanama, lažima i nepravdama. Mnogi ljudi ne pokazuju nikakvo oduševljenje za vrijednosti koje su temelj naše civilizacije i za koje su mnogi ljudi platili cijenu vlastitim životom.
Vladari su nepravedno optužili proroka Jeremiju da teškim riječima obeshrabruje vojnike i puk.
Optužba protiv Jeremije podsjeća na optužbu protiv Sokrata, poznatog grčkog filozofa. Sokrat je kritizirao vlast i društvo svoga vremena. Ohrabrivao je ljude da traže istinu o sebi i da ne budu robovi predrasuda, neznanja i gomilanja materijalnog bogatstva.
Njegove ideje bile su strane većini Atenjana. Optužili su ga da svojim govorima kvari mladež Atene i da se odbija klanjati državnim bogovima. Na kraju je bio osuđen na smrt. Sokrat je bio uvjeren da je konačna presuda bila nepravedna – utemeljena na pristranosti i klevetama.
Isus je također bio osuđen na smrt jer je ljudima govorio istinu koju nije bilo lako prihvatiti. Tijekom svoga poslanja doživio je oštre napade i progone. Upozorio je svoje učenike da će i oni doživjeti isto: “Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga” (Mt 24,9).
U prilog tome, Isus izriče nešto snažno i zapanjujuće: “Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdor” (Lk 12,51).
Isus je svjestan da su razdori i podjele neizbježni. Suprotstavljanja i prepiranja javljaju se među prijateljima, u obiteljskim domovima i drugim zajednicama. Ono što Isus želi reći je sljedeće: kad stavimo Boga na prvo mjesto, ljudi će na različite načine iskušavati našu vjerodostojnost i naša kršćanska uvjerenja.
Kad promijenimo svoj način življenja, na bolje ili na gore, neke prijatelje gubimo, a neke dobivamo. Kad prihvatimo nove vrijednosti moramo se suočiti s ljudima koji zastupaju bitno drugačiji pogled na život. Neka vrsta razdora je u tome pogledu neizbježna.
Podjele među ljudima posljedica su snažnog suprotstavljanja različitih mišljenja, želja, interesa, vjerovanja itd. Svatko, prije ili kasnije, izabire stranu kojoj će pripadati.
Uvijek će postojati druga strana s kojom se nećemo slagati. Trebamo li biti zabrinuti ako nas zbog istine, koju smo odlučili slijediti i braniti, napadaju i optužuju? Ne trebamo. Trebamo biti zabrinuti ako nas pretjerano hvale i uvijek potvrđuju ono što govorimo i činimo.
U današnjem Evanđelju Isus kaže: “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!” (Lk 12,49). Oganj o kojemu Isus govori nije oganj uništenja, već oganj Božje ljubavi i prisutnosti.
To je oganj Duha Svetog koji pročišćava ljudska srca, preobražava našu narav i nadahnjuje nas da budemo poput proroka – svjedoci Božje riječi, bez obzira na cijenu koju treba platiti. To je oganj koji povlači crtu između onih koji stoje na strani istine i onih koji istinu ne žele čuti. To je oganj koji nas određuje i koji nas razdvaja.
Čini se da je oganj Duha Svetog danas utihnuo u srcima mnogih ljudi. Borba za istinu i pravdu kao da je popustila pred tolikim obmanama, lažima i nepravdama. Mnogi ljudi ne pokazuju nikakvo oduševljenje za vrijednosti koje su temelj naše civilizacije i za koje su mnogi ljudi platili cijenu vlastitim životom. Ovdje nije riječ samo o kršćanskim, već i o općim ljudskim vrijednostima. Današnji ljudi lako se mire sa svime, bez obzira je li riječ o istinama, polu-istinama ili lažima. Sve prolazi, sve se može reći!
Međutim, kad ne znaš tko si, nitko si! Kad ne pripadaš nikomu, pripadaš svakomu! Kad nisi u zajedništvu s jednim Bogom i s jednom Istinom, bit ćeš u zajedništvu s mnoštvom bogova i s mnoštvom istina! Tko se boji pravednog razdora s čovjekom, na zemlji, u ovome životu, nerijetko traži lažni mir, poput onih koji su optužili Jeremiju ili Sokrata.
Tko se boji razdora s Bogom, na nebu, u vječnosti, gorljivo traži istinski mir (mir utemeljen na Istini!), bez obzira na cijenu koju mora platiti. Ovdje se povlači razlika između mutne i bistre vode, između močvare i žive rijeke, između kukavice i sveca, između osrednjosti i izvrsnosti, između ljudske pameti i Božje mudrosti, između propasti i rađanja, između smrti i života.
Apostol Pavao nas upozorava: “Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!” (1 Sol 5,19). Kako zapaliti oganj Duha Svetog u našim srcima?
Molitvom, čitanjem Božje Riječi i primanjem Svete pričesti. Ako želimo ostati na pravome putu, onda oganj mora gorjeti. Neka nam današnja Riječ bude opomena, poticaj i ohrabrenje da uvijek budemo istinski i pravi Kristovi učenici. Amen!
Sa stranice dominikanci.hr
