Mjesec dana nakon što je Vatikan objavio Fiducia Supplicans, dopustivši blagoslov istospolnim parovima, reakcije koje je dokument izazvao se ne smanjuju.
Kritike su bile toliko oštre i raširene da zapravo neki povjesničari kažu da nikada prije papin dokument nije izazvao takvo protivljenje i zbunjenost, ostavljajući mnoge promatrače da se pitaju kako se posljedice mogu riješiti.
“Postojanje oštrog sukoba između biskupa i kardinala unutar Crkve sada je stvarnost koja se ne može poreći”, rekao je povjesničar Crkve Roberto de Mattei za National Catholic Register. Papa Franjo, smatra, “izaziva krizu dublju od svih prethodnih, ne samo zbog širine protivljenja, nego i zbog činjenice da ono dolazi s onih ‘periferija’ koje je papa Franjo označio kao autentičan izraz Crkve.”
Odobren od strane pape Franje i objavljen malo prije Božića, 18. prosinca, deklaracija izričito dopušta, po prvi put, neliturgijske blagoslove istospolnih parova i drugih u “neregularnim vezama”. Vatikan je opisao svoju objavu kao “inovativni” korak, proširujući značenje blagoslova, a u isto vrijeme ostajući “čvrsto” uz “tradicionalnu doktrinu Crkve o braku”.
Došlo je to samo dvije godine nakon što je Vatikan u manje mjerodavnom dokumentu nazvanom responsum ad dubium (odgovor na pitanje) jasno presudio da Crkva nema ovlasti davati blagoslov zajednicama osoba istoga spola. Iako ga se uvelike smatra preokretom tog teksta, Vatikan je pokušao uvjeriti vjernike da Fiducia Supplicans ne dopušta blagoslov zajednica, već samo pojedinaca koji su u istospolnim ili neregularnim vezama.
Kardinal Víctor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere od rujna, rekao je u predgovoru deklaracije da je njegov dokument reakcija “bratske ljubavi” prema onima koji nisu dali “negativan odgovor” na responsum ad dubium, izdane pod njegovim prethodnikom, kardinalom Luisom Ladaria Ferrerom.
Ali gotovo odmah nakon objavljivanja, neki od njegovih pristaša preuveličali su njegove propise, dok su ih protivnici odlučno odbacili. Šačica biskupa, poput onih u Madridu, Dublinu i predsjednika Austrijske biskupske konferencije, obvezala je svećenike da daju takve blagoslove svakome tko ih zatraži; drugi, posebno u Africi, odlučno su odbili to učiniti.
Većina biskupskih konferencija šutjela je, davala ambivalentne odgovore ili naglašavala što je u dokumentu vjerno učiteljstvu.
Zbrku izvan Crkve dodatno su pridonijeli naslovi glavnih medija koji su pljeskali Fiduciji Suplicans jer je dopuštala istospolne blagoslove, a izostavljala svoja ograničenja. Dokument je također izazvao protivljenje nekatolika, poput evangelističkog protestanta, te metropolita Hilariona iz Ruske pravoslavne crkve.
Kritičari su u međuvremenu zamjerili dokumentu iz niza razloga.
Prethodnik kardinala Fernándeza u Dikasteriju za nauk vjere, kardinal Gerhard Müller, nazvao ga je “svetogrdnim i bogohulnim”, “kontradiktornim u sebi” te “zahtijeva pojašnjenje”. Kardinal Robert Sarah, prefekt emeritus na Dikasteriju za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, rekao je da je deklaracija “krivovjerje koje ozbiljno potkopava Crkvu, Tijelo Kristovo, jer je u suprotnosti s katoličkom vjerom i tradicijom”.
Gotovo sve biskupske konferencije Afrike i nekoliko drugih zemalja na globalnom jugu — što je Franjo zajednički nazvao “periferijama” — odbile su to ne samo zato što se blagoslivljanje istospolnih parova protivi njihovim kulturama i zakonima, kao što je kardinal Fernández sam priznao, nego zato što su u tome prepoznali mogućnost za odobravanja nečega što je suprotno prirodnom zakonu i Svetom pismu. Javili su se i kritičari iz srednjoistočne Europe i Azije a jednan mađarski biskup je to nazvao “falsificiranjem Evanđelja”.
Nepokolebljivi zbog opozicije, talijanski mediji izvijestili su da je 14. siječnja Vatikan obučavao svoje svećenstvo kako ponuditi blagoslov istospolnim parovima, vjerojatno i u bazilici svetog Petra.
Kriza bez presedana
Jasna karakteristika koja se provlači kroz dokument, rekao je profesor De Mattei, je “modernizam” koji “afirmira vjernost crkvenom učiteljstvu dok ga, beskrupuloznim intelektualnim akrobacijama, prevrće”.
Afrika, istaknuo je, doživljava najveći porast krštenih katolika te je, citirajući kardinala Roberta Saraha, rekao da su afrički biskupi “glasnici božanske istine u odnosu na moć i bogatstvo nekih zapadnih episkopata” koji “vjeruju da su razvijeni, moderni i pametni prema mudrosti svijeta.” De Mattei je također rekao da je težina pobune pojačana jer slijedi Franjinu želju da “demokratizira” Crkvu kroz sinodalnost, dajući biskupima “višu vlast od rimske”.
Što je slijedeće?
Gledajući u budućnost, promatrači vjeruju da će posljedice Fiducia Supplicans imati posljedice i za način na koji se upravlja Crkvom i za sljedeću konklavu.
Čini se da će se zbunjenost i podjele nastaviti. Kardinal Müller rekao je za Register da “kaos koji je nastao kao posljedica samoprouzročene opasnosti za jedinstvo Crkve treba uzeti kao pouku da se ubudućeod takvih nestašluka suzdrže pridošlice koje žele učiniti sve drugačije od svojih prethodnika i nametnuti svoja subjektivna i nedovoljno promišljena mišljenja o cijeloj Crkvi na autoritaran način.”
Papa Franjo, u međuvremenu, ostaje nepokolebljiv.
Obraćajući se rimskom svećenstvu 13. siječnja, rekao je kako ponekad- kada odluka nije prihvaćena- “to je zbog toga što je ne razumiju.”
“Opasnost je kad mi se nešto ne sviđa i to si stavim u srce, postanem protivanb i donosim ružne zaključke”, dodao je. “To se dogodilo s ovom zadnjom odlukom o blagoslovu za sve.”
