Unatoč ograničenjima koje je papa Franjo postavio tradicionalnom obredu, Christophe Dickès vjeruje da svi dokazi upućuju na privrženost mlađih ljudi ovoj liturgiji, što uostalom dokazuje i La Croixova anketa među mladim katolicima, te nas poziva da ovoj kreativnoj manjini dopustimo da zadrži svoje mjesto u sveopćoj Crkvi.
U ljeto 2021., u danima nakon objave motu proprija Traditionis Custodes, kojom se drastično smanjila mogućnost korištenja obreda svetog Pija V., deseci mladih obratili su se papi i biskupima u videu objavljenom na društvenim mrežama. Nepune dvije minute grupa mladih katolika je na engleskom jeziku potvrdila da možda postoji nedostatak razumijevanja između mlađih i starijih generacija. Drugo, ovi mladi ljudi sa svih kontinenata svjedočili su svoju odanost papi i biskupima, objašnjavajući da ne dovode u pitanje valjanost nove liturgije.
Nisu se osjećali mrzovoljno niti žalosni za starim vremenima, a kamoli da su imali raskolničke tendencije. Na kraju su objasnili razlog svoje privrženosti izvanrednom obredu zbog njegove transcendentalnosti i usmjerenost prema Istoku. Kod tih mladih ljudi nije postojala ideologija, niti želja za razilaženjem: „Mi smo vaše ovce“, zaključili su svoje obraćanje papi.
Radikalnost rimske metode
Gotovo dvije godine kasnije Rim je odbio molbu ovih mladih katolika. Što je još gore, tekst koji je proizašao iz Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata patio je od nedorečenosti, pa je kardinal Arthur Roche natjerao papu da potpiše još jedan tekst kojim se biskupska moć na pitanje tradicionalnog obreda svodi gotovo na ništa. Neki bi ovaj način postupanja opisali kao cijeđenje limuna dok sjemenke ne izađu. Mnogo je rečeno o ovoj politici, koja navodno nije u skladu s duhom decentralizacije koju je papa Franjo želio dati svom pontifikatu.
„Dok progresivno krilo neprestano ponavlja da piramidalnoj organizaciji Crkve mora doći kraj, čini se da tradicionalistički svijet ne prihvaća supsidijarnost. Radikalnost rimske metode čak je izazvala reakciju bivšeg pape Benedikta XVI., koji je, na osobnoj razini, otkrivao neke odluke novog pape čitajući vatikanske novine, te je smatrao novu metodu pogreškom“ [Nadbiskup Ganswein, Samo istina, 2023.].
S druge strane, mnogi su biskupi bili jednako iznenađeni ovim neočekivanim tekstom i neobjavljivanjem anketa napravljene po biskupijama u svijetu o tradicionalnom obredu. Nakon ukidanja Komisije Ecclesia Dei – odgovorne za odnos s tradicionalnim katolicima, činilo se da su biskupi u ovoj odluci vidjeli priliku za prosudbu potreba na vlastitoj razini.
Mlade ljude privlači tradicionalni obred
Doista, anketa La Croixa, napravljena 26. svibnja, pokazala je da zid podignut rimskim odlukama nije polučio željene učinke.
Što je po neke još gore, čini se da sjeme klija, do te mjere da je 38% ispitanih mladih izjavilo da cijene latinsku misu, dok 40% nema ništa protiv nje, čak i ako obred ne odgovara njihovim očekivanjima. Stvarnost na terenu, kako je izražena u ovoj anketi, otkriva složenost koja više ne odgovara progresivnom/tradicionalističkom polaritetu iz 70-ih. U tom smislu, postoji zapanjujuća paralela između ove ankete i videa spomenutog na početku ovog članka. Ti mladi katolici predstavljaju zapanjujuće moderno lice dajući svijetu svijest o nadi koja leži u njima.
Urednik La Croixa, Jérôme Chapuis, u uvodu svoje kolumne tvrdi da bi bilo pogrešno ograničiti ovu malu grupu tradicionalnih katolike na ishitrene kategorije kao što su “reakcionari“ (revolucionari) ili “katolički identitarci“. Ono što je još zanimljivije jest da odabir latinske mise nije povezan samo s obiteljskim podrijetlom. Zapravo, američko istraživanje koje je 2021. napravilo Bratstvo sv. Petra otkrilo je da je u dobnoj skupini od 18 do 39 godina samo 16% reklo išli su na tradicionalnu latinsku misu pod utjecajem svojih roditelja. Za više od 36% bitni čimbenik pri odabiru tradicionalnog obreda bilo je štovanje i pobožnost.
Rastuća kreativna manjina
Danas više nije pitanje je li tradicionalna latinska misa budućnost Crkve, nego kako će se biskupi nositi sa stvarnošću ove sve veće „kreativne manjine“. Povijest društava nam govori da “progon“ grupe od strane sile nikada ne proizvodi željeni učinak. Naprotiv, pojačava ga. Benedikt XVI. je to shvatio u svom radu za mir. Prema riječima njegova tajnika mons. Gansweina, nedavno preminuli papa smatrao je opasnim „skupinu vjernika zatvoriti u kut pod rizikom da se osjećaju progonjenima“.
Dakle, osim nekoliko “revnih biskupa“ koji doslovno primjenjuju rimske upute, stvarnost prakse obvezuje sve strane da ponovno otkriju i njeguju ekleziologiju zajedništva. To bi bio najbolji put naprijed, jer se time traži nova ravnoteža. To je uzak put, ali nije i nemoguć. Bio bi to podsjetnik da svatko ima mjesto u Očevoj kući, poput odjeka riječi proroka Jeremije: „I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti“ (Jr 23, 3-4).
Autor članka je povjesničar Christophe Dickès, a članak je objavljen 6. lipnja 2023. u novinama La Croix.
