Dok se čeka odluka pape Franje o mogućnosti pričešćivanja razvedenih i ponovno vjenčanih vjernika, pitanju koje je podijelilo biskupe na dvije prošle sinode, već postoje indicije da bi tema sljedećeg zasjedanja biskupa mogla biti jednako kontroverzna: oženjeni svećenici.
Izbor teme naravno ovisi o papi, kako je bilo i s odabirom teme na prošlim sinodama, neovisno o tome što može biti predloženo od strane četrnaest kardinala i biskupa koji čine vijeća, odnosno most između dva zasjedanja.
A da bi oženjeni svećenici mogli biti tema rasprave na sljedećoj Sinodi može se dokučiti iz različitih indikacija.
Prvi pokazatelj je očita namjera pape Franje da provodi program kardinala Carla Maria Martini-a iznesenog u izjavi na Sinodi još 1999-e godine.
U to vrijeme nadbiskup Milana, isusovac i neosporni vođa “liberalnog” krila hijerarhije, Martini je rekao da “ima san“: o Crkvi sposobnoj zadržati se u stanju ‘stalne sinode’, s “kolegijalnom i autoritativnom razmjenom među svim biskupima o nekim ključnim pitanjima“.
A ovo su “ključna pitanja” koje je naveo:
“Nedostatak zaređenih služitelja, uloga žene u društvu i u Crkvi, disciplina braka, katolička vizija seksualnosti, pokornička praksa, odnosi sa sestrinskim Crkvama pravoslavlja, a i opća potreba za oživljavanjem ekumenske nade, odnos između demokracije i vrijednosti te civilnog zakona i moralnog zakona.“
Sudeći po ovome, na dvije sinode koje je dosad sazvao papa Franja se doista raspravljalo o “disciplini braka” i dijelom o “katoličkoj viziji seksualnosti“.
Ništa dakle ne sprječava da “ključno pitanje” sljedeće sinode bude ono koje je Martini stavio na prvo mjesto: “nedostatak zaređenih služitelja“.
U međuvremenu, u Rimu, papa Franjo nastavlja s dubokom reorganizacijom uprave i osoblja vatikanske Kongregacije za kler, gdje bi se i očekivao najveći otpor prema uvođenju oženjenih klerika.
Također je zasada izvjesno da će se na sljedećem interkontinentalnom putovanju u Meksiko sredinom veljače, Papa zaustaviti u Chiapasu, u San Cristóbal de Las Casasu, mjestu poznatom po stotini đakona koji sa svojim suprugama vode kampanju kako bi mogli biti ređeni za svećenstvo.
U veljači ove godine, papa je u Santa Marti primio dvanaest svećenika, od kojih je pet napustilo službu kako bi se oženilo, a kada je upitan o toj problematici Franjo je odgovorio: “Problem je uvršten u moj dnevni red“.
Spomenimo ovdje i prošlogodišnji prijedlog nekih brazilskih biskupa koji žele oživiti praksu koja je postojala u prvotnoj Crkvi – zaređenje oženjenih muškaraca “viri probati” (“prokušani muževi”). Biskupi smatraju kako bi im to pomoglo u pastoralnoj skrbi za područje Amazonije, gdje nedostatak svećenika čini da katolici nemaju pristup sakramentu pričesti ili im je to rijetko omogućeno.
Dosad je institucija “viri probati” već nekoliko puta bila predlagana kao moguće “rješenje” za krizu poziva, ali je uvijek bila odbacivana kao metoda koja bi dugoročno stvorila nove probleme (poput podjela između svećenika u celibatu i ‘prokušanih muževa’).
A zasigurno postoje neki koji bi voljeli da rasprave idu i još jedan korak naprijed:, što bi značilo ne samo raspravu o celibatu svećenstva, nego i o zabrani svetog reda za žena.
