Detalji o tragediji pada zrakoplova Germanwingsa postaju sve strašniji.
28 godišnji kopilot iskoristio je izlazak kapetana iz kabine, zatim se zaključao i polako, hladnokrvno pritisnuo tipku koja je rezultirala njegovom, ali i smrću svih ostalih putnika za vrijeme osmominutnog lucidnog zla.
Je li bio lud? Naravno da nije. Luđaci ne smiju pilotirati avionima Lufthanse. Je li bio depresivan? Iako najnoviji dokazi na to upućuju, ipak nema znakova da depresivni ljudi imaju tendenciju ubiti 149 drugih ljudi. Je li imao jednu od onih neobičnih bolesti kao što je Aspergerov sindrom, kod koje neki ljudi postanu neosjetljivi na tuđe patnje? Ne mogu zamisliti da se to ne bi primijetilo kod jednog pilota.
Tu je i pitanje terorizma, ali … postoji još jedna mogućnost o kojoj nećemo čitati u novinama – Sotona.
Suvremeni svijet, zbog političke korektnosti izbjegava ili čak ismijava spominjanje Sotone. Pošto poto mora se naći neki medicinski razlog. Međutim, jednostavno je besmisleno misliti kako vrag ne pokušava pronaći načine da uđe u ljudsku svijest i savjest – i nagovori ga na činjenje strašnih djela: zlostavljanje djece, ubojstvo, silovanje, sodomiju i slično.
S vremena na vrijeme Sotona kod takvih ljudi uspije usaditi veliku želju za činjenjem zla, iskoristivši njihovu mržnju, ili zavist, ili taštinu. Mnoge tragedije se mogu objasniti jedino na ovaj način.
Vrlo je razumno pretpostaviti da se ovdje radi o jednom takvom iskustvu, jer kao što je toliko puta ponovljeno ovih dana, piloti se redovito testiraju kako bi bili u vrhunskom psihološkom stanju.
Možemo nijekati Sotonsku prisutnost u svijetu koliko god želimo, ali to činimo na vlastitu odgovornost. Za krvoločna djela uvijek možemo kriviti trenutni gubitak razuma, ali s tim stavom samo pokazujemo da sami pobijamo razum. Sotona je tu, radi u sjeni, i baca svoje mreže.
Učimo od ovakvih događaja kako bi nas podsjetili na njegovo djelovanje. Ne skrivajmo realnost sotonskog utjecaja iza svjetovnih razloga. Duše su u pitanju.
