Ovih dana, dok se suočavamo s lažima koje nam mediji serviraju oko pitanja referenduma, molitva postaje jedina stvarnost i istina u ovom zaluđenom svijetu. Kada sam vidio da Jutarnji List sutra nudi poseban dar čitateljima pod naslovom Papa Franjo: Ljubav Za Sve – poruke tolerancije i razumijevanja za bolji svijet, odmah me zaboljelo u želucu. Bože, koje nam kušnje nudiš? Eh, pitam se samo, hoće li Papa dati koju izjavu podrške? Je li uopće informiran? Ako može odgovoriti na pismo jednom američkom profesoru, ili dati intervju nekom talijanskom ateistu, možda bi na svoj jutarnjoj homiliji mogao i koju riječ posvetiti Hrvatskoj i našem referendumu. Nema veza. Neka bude po Božjoj volji.
Treba moliti … za naš narod … za naše političare … za ustavne suce … pa sam se sjetio jedne anegdote iz života svete Terezije:
Sveta Terezija Avilska je u žarkoj molitvi tražila Boga da joj ispuni želju; da za provincijala njezinog reda bude izabran čovjek visokih vrlina, učen i njoj jako drag [njezin ispovjednik, časni Jerónimo Gracián Dantisco, kojeg je uveliko cijenila]. Samostan se skupio, a drugi je bio izabran. Svetica, sa svojom uobičajenom poniznosti, molila je Gospodina da joj oprosti ako je pogriješila u svom zahtjevu. Gospodin joj je odgovorio: “Moja Tereza, izvjesno je da je ono što si ti tražila ono što najbolje odgovara, ali braća ne žele ono što najbolje odgovara.“
(Bernardino Fernández de Velasco y Pimentel, vojvoda od Fríasa
Deleyte de la discrecion y facil Escuela de la agudeza 1764)
