Današnja poruka evanđelja tiče se molitvenog stava, tj. kako pristupamo molitvi. U tom smislu Isus nam donosi prispodobu o dva čovjeka koji dolaze u Hram pomoliti se. Jedan je ohol i umišljen, uspravan pred Bogom, ističe svoju važnost i njegova molitva polazi iz njegove samodopadnosti i podcjenjivanja drugih ljudi …
Drugi je pak ponizan, svjestan svojih grijeha, on je oborenog pogleda pred Bogom i udara se o prsa. Pored svojih grijeha on nema kad gledati tuđe mane i grijehe…
Prvo čitanje: (Sir 35,12-14.16-18)
Gospodin … sluša molitvu potlačenoga. … Molitva poniznog prodire kroz oblake …
Drugo čitanje: (2 Tim 4, 6-8.16-18)
Pavao je sačuvao vjeru unatoč svim nevoljama, progonstvima kojima je bio izložen. Stanje je dobro opisao riječima: … nitko ne bijaše uza me, svi me ostaviše …
Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio … izbavljen sam iz usta lavljih … – ističe Pavao svoj izvor iz kojeg je crpio snagu. I on i dalje svoje pouzdanje stavlja u njega – Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje kraljevstvo …
Evanđelje: (Lk 18, 9-14)
TKO JE OPRAVDAN PRED BOGOM?
Današnja poruka evanđelja tiče se molitvenog stava, tj. kako pristupamo molitvi. U tom smislu Isus nam donosi prispodobu o dva čovjeka koji dolaze u Hram pomoliti se. Jedan je ohol i umišljen, uspravan pred Bogom, ističe svoju važnost i njegova molitva polazi iz njegove samodopadnosti i podcjenjivanja drugih ljudi …
Drugi je pak ponizan, svjestan svojih grijeha, on je oborenog pogleda pred Bogom i udara se o prsa. Pored svojih grijeha on nema kad gledati tuđe mane i grijehe…
MOLITVENI STAV PRED BOGOM…
Očito je da je Isusova prispodoba opet vezana uz molitvu kao i prošli put, ali danas se tiče molitvenog držanja, stava pred Bogom u molitvi, dok se prošli put ticalo ustrajnosti u molitvi…
Na temelju slike jako izraženog kontrasta između molitvenog držanja farizeja i carinika Gospodin nam želi pomoći da jasnije uočimo svoje vlastite krive pristupe u molitvi, i da se otresemo i same napasti kako smo pred Bogom nešto zaslužili.
Sam psalam nam kaže – … srce raskajano, ponizno Bože nećeš prezreti … Uvjerenost u svoju pravednost pred Bogom, dok se istovremeno u srcu ugnijezdila osuda, podcjenjivanje i ponižavajući odnos prema drugim ljudima opasna je zamka…
Isus namjerno ističe carinika kao onoga koji je opravdan pred Bogom kako bi nas protresao iz stanja samoopravdanja i hvalisanja i doveo do onoga što je bitno.
MOLITVA KAO ZAPREKA i LAŽ. Iz prispodobe možemo naučiti kako možemo upasti u zamku krive molitve, krivih pobožnosti. Kroz sliku farizeja iz prispodobe Isus nas poučava kako je takva molitva zapreka u odnosu s Bogom.
U srcu takvog molitelja (krive pobožnosti) ugnijezdila se laž o sebi koju pokušava plasirati i samom Bogu, ali to naravno ne prolazi. Sjećam se kako je jedan naš stari svećenik pričao kako mu je jednom u ispovjedaonicu došla gospođa koja se nije ispovjedila dvadeset godina.
Tražeći da mu nabroji grijehe namjestio je dobro uho na rešetku ispovjedaonice, jer s obzirom na to da se nije toliko dugo ispovjedila očekivao je duže trajanje ispovjedi. Međutim, dočekao ga je hladan tuš kad je čuo: „A velečasni, nemam vam ja nikakvih grijeha. Ja ne griješim, ja samo dobro činim. I sve što imam, a hvala Bogu imam svega, stekla sam samo svojim trudom i poštenjem.
Dakle, što se tiče grijeha, to velečasni zaboravite kod mene. To ćete morati tražiti kod ovih jadnika koji vani čekaju. Jedino ako što želite saznati o mojim životnim uspjesima, i ako želite kakav savjet, tu sam.“ Svećenik je najprije bio u šoku onim što je čuo, a onda se pribrao, ustao se te otvorio vrata ispovjedaonice gdje je bila dotična i povikao: „Gospe, jesi to ti!?“
Naravno, ta osoba je također morala naučiti kako se na ispovijed dolazi skrušena (skršena) srca, a ne kako bi se hvalisala. Ako osoba nije u poniznosti i ako nosi u srcu osudu, takav čovjek živi u laži o sebi, ali također ima krivi stav prema Bogu i ljudima oko sebe.
Takvome čovjeku molitva je zapreka, ali i zamka. On je poput lažnog prosjaka koji prosi a zapravo je novčano zbrinutiji od onih od kojih traži, ali kad se to jednom sazna svi ga zaobilaze. Može se slobodno reći kako je takvo prosjačenje svetogrđe, kao što je i molitva poput one farizejeve svetogrdna.
Svatko se treba preispitati kad zakoračuje u crkvu pred koga stupa i u kojem smjeru gleda u sagledavanju grijeha.
OPASNOST PROJEKCIJE VLASTITOG STANJA…
Najčešća projekcija u svakidašnjim razgovorima je ogovaranje. Tu se ljudi najčešće bave grijesima i manama drugih, pa zato nemaju vremena vidjeti vlastito stanje.
Čovjek zauzet procjenom i osudom drugih nije u stanju jasno sagledati vlastito stanje.
Zapravo kod njega se događa svojevrsna projekcija vlastitog stanja na drugoga. Tako je farizejeva procjena carinika bila zapravo nesvjesna ocjena vlastitog stanja pred Bogom… Njegovo stanje pred Bogom bilo je ono u njegovim riječima o cariniku. On je bio taj koje je bio nepravednik, grabežljivac i preljubnik (vidi Lk 18, 11).
ALI BOG VIDI PUNO BOLJE i to nam mora biti na pameti kad se želimo pred njim pravdati. Bog gleda nutarnji stav svakoga čovjeka i njegovo nutarnje stanje.
U ocjenjivanju čovjeka uvijek trebamo polaziti od toga kako Bog vidi puno bolje od mene… Moramo znati da Bog zna točno ono što se zaista nalazi u nama ili što se tiče nas, dok za nas same to često nije tako lako priznati …
Znamo nekome reći – Hej pogledaj se u ogledalo, a onda meni govori… Upravo to bi nas se trebalo ticati… Samo što je riječ o ogledalu naše duše, o našem odrazu u Bogu, pred Božjim licem…
Kako se držiš pred Bogom? Jesi li ondje da bi procjenjivao druge ili mu dolaziš sa svojim vlastitim stanjem?!
Sa stranice dominikanci.hr
