Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike
Današnje evanđelje je središnja Isusova pouka o molitvi.
Osim molitve Očenaša Isus donosi i prispodobu o prijatelju koji o ponoći uporno kuca kod svog susjeda tražeći da mu posudi tri kruha. U paraboli je dakle naglasak na upornosti i stanovitoj drskoj sigurnosti da će od prijatelja ipak dobiti ono što traži bez obzira što je nezgodno vrijeme.
Poruka nama je u tome kako Bog na sličan način uslišava naše molitve ako smo u molitvi tako sigurni u Boga kao u svoga prijatelja, ma koje god izvanredne okolnosti bile u kojima smo se sami zatekli… Mi često nemamo što dati svojim iznenadnim gostima, ali moramo znati tko ima u svakom trenuku, kod koga možemo potražiti u svakom trenutku i gdje se on nalazi u svakom trenutku…
ISUS JE MOLIO NA NEKOM MJESTU
Postoji neko posebno mjesto i neko posebno vrijeme molitve koje je pogodno za pouku, za susret koji mijenja osjećaje i događaje… Ondje se napušta čisto teorijsko učenje od prije, ili tek neko osobno mišljenje o nečemu, jer se događa pouka na iskustvenoj razini. U tom smislu treba uvijek iznova potražiti to mjesto i ustrajati u njemu.
Isus želi da svatko od nas uđe u jedan dublji osobni odnos s Bogom, i upravo zato nam približava Božje univerzalno Očinstvo. To je potreba našega bića, koja zapravo muči svakog čovjeka na određeni veći ili manji način, sve dok je ne pronađe.
U Pronađenom se nalazi sigurnost: ON JE OTAC KOJI LJUBI SVOJU DJECU, KOJU JE STVORIO, I KOJI IM DAJE ONO ŠTO IM JE POTREBNO, ŠTO NJIHOVU SRCU TREBA DA BI SE SMIRILO.
Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.
Mi zapravo pripadamo Bogu koji uklanja od nas zmiju i štipavca, svaku dakle obuzetost strahom i otrovom koji te životinje odražavaju. Pravi otac će dati svome sinu ribu i jaje, odnosno pravu hranu gladnome srcu dječjem.
Otac nebeski daje nam dobre darove Duha Svetoga, jer smo po krštenju suobličeni njegovu Sinu. Darovi koje nam daje Otac nebeski nadilaze sve darove naših zemaljskih roditelja, jer oni u sebi nose pravu mjeru…
MOLITVA JE SRCE KRŠĆANSKOG ŽIVOTA, ONA JE KAO DISANJE, I BEZ PRONAĐENOG MJESTA MOLITVE MNOGI SE GUŠE U SVOJIM FRUSTRACIJAMA…
Jednom mi pristupi neka gospođa i kaže pomalo provokativno: “Blago vama svećenicima jer vi ne morate ništa raditi nego samo moliti.“
“Da, gospođo, tako je. Nama je zaista blago zbog toga, jer uvijek u molitvi nalazimo veliko blago. No, kako bih i vama omogućio to blago dođite sada sa mnom u crkvu pa ćemo se zajedno moliti.” “A ne, nemam ja sada vremena.“, odgovori gospođa, pa kako je brzo došla još je brže otišla.
U molitvi se zaista nalazi blago svake prave pouke, znanja i blagoslova. Sam sv. Toma Akvinski rekao je kako je sve što je važnoga stekao, napisao primio je najprije na koljenima.
Zato nam je važno upoznati ono mjesto na kojem je onaj učenik vidio Isusa kako moli, jer to je mjesto Isusove pouke. Učenik koji ne upozna to mjesto nije u stanju uspostaviti ispravan odnos s Bogom Ocem. I nemati vremena za to mjesto znači izgubiti svoje mjesto pred Bogom.
Ovo nas podsjeća i na čitanje od prošle nedjelje kad Marija zauzima mjesto pred Isusom koji joj je došao u goste, a njezina sestra zbog mnogih briga ne nalazi vremena za to mjesto. A ovo mjesto nas uči najvažnijim stvarima u životu, o našoj važnoj poziciji djece Božje i velikoj moći koju nam Bog daje za druge ljude koji su se izgubili… IZ TE POZICIJE OTVARAJU SE VRATA BOŽJEGA MILOSRĐA PO KOJIMA PRIMAMO ONAJ POTREBNI KRUH GLADNIM GOSTIMA. Ako to zanemarimo … mi onda nemamo drugima što dati!
UČENIK KOJI VIDI ISUSA KAKO MOLI IMA POTREBU ZA MOLITVOM U MOLITVI. On moli Isusa da ga nauči moliti… Moglo bi se reći da je to za nas presudna stepenica u uspostavi ispravnog odnosa i komunikacije s Bogom.
MOJA MOLITVA MOŽE BITI SVE DRUGO SAMO NE MOLITVA. Učenikova molitva u molitvi zato je posebno važna jer uspostavlja odnos između učenika i Učitelja. Isus je taj koji uspostavlja našu vezu s Ocem.
MOLITVA TAKO POSTAJE NAŠ SINOVSKI ODNOS S BOGOM. U tom smjeru ide Isusova pouka…: za izgradnjom djetinjeg pouzdanja, sinovske sigurnosti.
ISUS ZAPRAVO ŽELI DA MOLIMO POPUT NJEGA. U tom smislu njegova je molitva posve drugačija, čak i od one koju je Ivan Krstitelj naučio svoje učenike.
Baš kao što je Abraham bio svjestan svoje uloge koja mu je dana kao prijatelju Božjem. On, kako smo čuli u prvom čitanju iz Knjige Postanka, želi to iskoristiti kroz upornu posredničku molitvu za stanovnike Sodome i Gomore. Bog uvažava takvu Abrahamovu molitvu, njegove zahtjeve u toj molitvi i razloge. A to je pouka u molitvi koju nam do kraja tumači Isus.
MI MORAMO UPOZNATI STEČENU POZICIJU PRED BOGOM OCEM KOJU SMO PRIMILI PO NJEGOVU SINU…
Po Isusu Kristu mi smo stekli Abrahamovu poziciju odnosa s Bogom, čak zbog toga i još prisniju (jer je Isus kao Sin Božji jedno sa svojim Ocem). Mi, slikovito rečeno, zbog toga imamo još bolju vezu.
Naša veza s Bogom i u Bogu zasnovana je, za razliku od svjetovne, na pravednosti i opravdanju u Kristu… U NJEMU JE ODGOVOR NA SVE NAŠE MOLITVE. U njemu smo sve primili!
MOLITVA PRED VRATIMA MILOSRĐA:
Molimo pred vratima milosrđa da Gospodin čuje naše kucanje. On je Otac koji ljubi svoju djecu i ne želi ih ostaviti gladne.
Naše kucanje otvara vrata njegova Božanskog srca i on silazi iz postelje svoga nebeskog prijestolja kako bi nas nahranio s tri kruha. Poslao nam je svoga ljubljenoga Sina po kojem je riješio svaku našu glad i nestašicu. Primljena tri kruha stavljaju naš život u ispravan odnos s Bogom: oni su zapravo vjera, ufanje i ljubav.
