Prije tjedan dana Sjedinjene Američke Države su ozbiljno prijetile vojnom intervencijom Siriji s ciljem svrgavanja vlasti u toj državi pod vodstvom Bashar al-Assada. S građanskim ratom koji već dvije godine razara zemlju bilo je očito da bi intervencija samo doprinijela eskalaciji sukoba ne samo u Siriji nego i u široj regiji, uključujući i Svetu Zemlju.
Sigurno je i ova činjenica bila povod papi Franji da proglasi svjetski dan posta i molitve za mir u Siriji, kako bi se izbjegle katastrofalne posljedice koje bi intervencija SAD-a mogla uzrokovati. Nema sumnje da je s tim činom papa, i to ne baš na suptilan način, poslao poruku direktno predsjedniku Barack Obami. Činjenica je također da, dok je američki državni tajnik putovao svijetom tražeći podršku za vojnu intervenciju, stotinu milijuna vjernika postilo i molilo protiv te nakane. Po meni je ovo bio briljantan diplomatski potez papa Franje što će mu svjetske mediji nerado priznati. Zna se i da su milijuni građana, u zemljama gdje je Obama tražio podršku za rat, na svoj način otvoreno prosvjedovali protiv njega, pa je i to moralo unijeti dozu nesigurnosti među analitičare u Bijeloj kući.
Uloga ruskog predsjednika Vladimira Putina ovih dana je također zanimljiva iako i Rusija ima svoje strateške interese vezane uz Srednji istok. Neslužbeno se barem šire glasine da je on osobno postao obraćenik u Pravoslavnoj crkvi, što se moglo vidjeti iz niza istupa vezanih uz domaću politiku. Kako god bilo, Putin se kao ruski političar prvi put nakon pada Sovjetskoga saveza odlučno suprotstavio politici SAD-a i izašao kao pobjednik.
Paradoksalno je i da Amerika, koja se uvijek hvali svojim zalaganjem za mir, toleranciju i demokraciju, sada radije bira rat, a zemlja kojoj su sve donedavno spočitavali ateizam i diktaturu zalaže za mir i jednakost pred Bogom! Tako Putin u svom pismu Obami zaključuje „Vrlo je opasno ljude poticati da sebe vide kao posebne, bez obzira na motivaciju. Postoje velike zemlje i male zemlje, bogate i siromašne, one s dugim demokratskim tradicijama i one koje još uvijek traže svoj put u demokraciju. Njihove se politike također razlikuju. Svi smo različiti, no kada pitamo Božji blagoslov, ne smijemo zaboraviti da nas je Bog stvorio jednake.“
Na kraju, sukobi se još nastavljaju ali mogućnost šireg međunarodnog rata je izbjegnuta ponajprije zahvaljujući molitvi vjernika koje su uslišane od Gospodina. Pitanje je samo hoće li Bog nekima namjerno ‘otvrdnuti srce ne bi li se otkrile namjere svih srdaca‘ .
