ISUSOVO UPOZORENJE PETRU, prvom Papi, upućeno je otada svakom Papi. Jer ako je tome bio sklon prvi Papa, sličnoj napasti može biti podvrgnut svaki Papa. Ništa dakle manje ni današnji…
Međutim, Isusovo upozorenje upućeno je također svima nama koji se nazivamo kršćanima i kojima je zadaća naviještati evanđelje Božje!…
Što koristi vjera bez djela, upućuje nam pouku apostol Jakov, te zaključuje kako u djelima treba pokazati svoju vjeru.
Tu zahtjevnost vjere u djelima posebno je osjetio sveti Petar čija se vjera u Isusa, koju je bio jasno ispovjedio, uskoro pokolebala kad je čuo Isusovu najavu skorašnje muke i smrti koja ga čeka.
Petar, preplašen i pokoleban, odjednom nastupa kao da je u službi đavla a ne Krista, kojega čak pokušava odvraćati. Isus ga je tada oštro upozorio, ali se njegovo upozorenje odnosilo na svakog od nas koji volimo reći da smo kršćani.
Danas se svi mi trebamo preispitati je li nam na pameti ono što je Božje ili ono što je ljudsko, odnosno što godi mentalitetu svijeta?!
MENTALITET SVIJETA JE ONO ŠTO JAČE PRIVLAČI NAŠU PALU NARAV…
Lakše nam je prihvatiti brza rješenja u kojima nam se nudi prividna sigurnost nego li doći do rješenja kroz znoj i suze.
Kako lijepo reče jedan stari i mudri čovjek: „Ako pustiš djetetu da radi sve što hoće i da dobije sve što želi, bit će to nevaljalo dijete.“
Puno je takve nevaljale djece (mislim na odrasle) u ovo tzv. moderno vrijeme, a problem postaje tim veći kad se među takvima nađu kršćani, osobito svećenici, pa i biskupi.
Usvojivši mentalitet svijeta, umjesto Kristova mentaliteta takvi ubrzo zaboravljaju svoje poslanje i zadaću, pa postaju neposlušni, sablažnjivi, samodopadni, zadojeni konzumerizmom, racionalizmom i sl.
Nerijetko onda takvi, kojima je prva zadaća trebala biti da budu stupovi Božje misli (istina mnogi nesvjesno), nastupaju kao protivnici Kristova križa i Božjeg nauka želeći ga mijenjati po principu: „To se tebi ne smije dogoditi!“.
Tako su, jer im nije bilo na pameti ono Božje nego ljudsko, dopustili da ih ideološki mentalitet svijeta učini svojim oruđima za borbu protiv Krista i Crkve.
Bez jasnog ispovijedanja vjere koja grli Kristov križ i bez njegovanja mentaliteta Kristove misli, mi se lako pretvaramo u kršćane bez djela, a onda i u protivnike vjere.
Nemoguće je dakle biti Kristov, pa iako se deklarirali kršćanima, ako se isključi dimenzija križa, dimenzija žrtve, a trči za lagodnostima i užicima.
O MISLI KOJU SMO USVOJILI OVISIT ĆE JESMO LI KRISTOVI!
U jednom masonskom dokumentu, u kojem se nalazi program za borbu protiv Katoličke Crkve, među ostalim piše kako u sjemeništa i bogoslovije treba ubacivati takva razmišljanja koja bi bila predstavljena kao da idu ukorak s modernom misli, a onima koji ih usvoje omogućilo bi se da brzo i lagodno napreduju u „prosvjetljenju“…
Usvajanje dakle takvih ideja od osoba u Crkvi dovelo bi do toga da bi oni (neprijatelji Kristova križa) na kraju imali svoje ljude unutar Crkve koji bi propagirali ne više misao Kristovu nego misao ljudsku, misao sinova svijeta.
Oni koji bi usvojili takve misli bili bi uvjereni kako još uvijek rade pravu stvar, te kako su moderni i idu ukorak s vremenom. A zapravo činili bi isto ono što su činili izmanipulirani Židovi, kad su nakon „Hosana sinu Davidovu!“, malo poslije vikali „Raspni ga!“.
Kao što reče jedan propovjednik kako će prijevara posljednjih dana biti upravo u tome što će mnogi dobri i ugledni ljudi biti na pogrešnoj strani, pa će biti teško prepoznati neprijatelja protiv kojega se treba boriti.
Danas nam naime, više nego ikada, treba ona snaga jasne poruke spasenja, one poruke koja je u temelju Isusove zadaće dane apostolima: „Idite po sve svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se spasit će se, tko ne uzvjeruje osudit će se…“ (vidi Mk 16, 15-18).
Ali o usvojenoj misli ovisit će na čijoj ćemo biti strani.
Ideološke misli koje se u ovo vrijeme globalizacije posvuda brzo šire i svakodnevno propagiraju oko nas (koji smo Kristovi) vrlo lako se, bez zdrave stege i preispitivanja, uvuku u mozak i usvoje kao nešto normalno…
Tako se može dogoditi da možemo misliti kako smo Kristovi, a zapravo ako smo usvojili misao koja je protivna Kristovu naumu, i nesvjesno možemo postati sotonina vojska koja se bori protiv Krista, protiv Božje volje, Božje misli…
Na primjeru Petra iz današnjeg evanđelja vidimo, onoga trenutka kad je usvojio misao koja nije bila Božja bio je na putu da prestane biti Božji, da prestane biti Kristov…MOŽE LI SE DOGODITI DA PAPI NIJE UVIJEK NA PAMETI ONO ŠTO JE BOŽJE?
Petar je bio prvi koji je ispovjedio vjeru u Isusa Krista, ali i prvi kome je Isus rekao oštre riječi: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Moramo se podsjetiti da je apostol Petar prvi Papa i da je svaki Papa do danas, uključujući i sadašnjeg Papu Franju, nasljednik svetog Petra, te da sjedi na stolici sv.Petra. Zato kažemo Sveta Stolica ili Petrova Stolica.
To je dakle služba primljena od samoga Isusa Krista i prva i osnovna zadaća svakog Pape je jasno ispovijedanje vjere u Isusa Krista i u skladu s tim čuvanje poklada vjere, obrana pravovjerja i nastupanje protiv nepravilnosti, sablazni i krivovjerja koja napadaju Crkvu već od samih početaka, ne samo izvana nego nerijetko iznutra.
Naravno, ne čudi nas, kad sve to znamo, da je apostol Petar prvi nastupio u ispovijedanju vjere u Isusa Krista. Znamo iz Evanđelja po Mateju kako mu je Isus na to rekao: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.
A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« (Mt 16, 17-19).
Ovdje tako jasno prepoznajemo Petrovo prvenstvo, koje mu je dao sam Isus Krist, a koje kao takvo svaki pravovjerni kršćanin mora poštivati i posve vjerovati Isusovim riječima.
Ipak, unatoč tom jasnom ispovijedanju vjere sa strane apostolskog prvaka, i unatoč tom jasnom podjeljivanju prvenstva Petru iz usta samog Gospodina, njemu se uskoro događa naglo skretanje u posve drugom smjeru od one prethodne jasnoće u ispovijedanju vjere…
Pročitamo li još jednom pažljivo evanđeosko izvješće kako je izgledala napast u koju je pao apostol Petar uočit ćemo kako on onome što mu je palo na pamet pokušava podvrgnuti i Gospodina: Petar ga uze u stranu i poče odvraćati.
POKUŠAJ PODVRGAVANJA KRISTOVA JASNOG NAUKA težnjama i željama svijeta približava osobu sotoninoj misli. To je ono na što je tada bio nasjeo Petar, i zbog čega je čuo Isusovo oštro upozorenje.
»Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko! (Mk 8, 33)
Isusova oštra reakcija i oštre riječi otkrivaju nam ovo: uvijek kad nam nije na pameti ono što je Božje mi na neki način ne pripadamo Kristu nego svijetu pod utjecajem sotone…
ISUSOVO UPOZORENJE PETRU, prvom Papi, upućeno je otada svakom Papi. Jer ako je tome bio sklon prvi Papa, sličnoj napasti može biti podvrgnut svaki Papa. Ništa dakle manje ni današnji…
Međutim, Isusovo upozorenje upućeno je također svima nama koji se nazivamo kršćanima i kojima je zadaća naviještati evanđelje Božje!
A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru… (8, 33a). Isus je želio da iz toga i oni nauče lekciju!
Kako Papi, tako i biskupima i svećenicima, ali i vjernicima laicima prva i osnovna zadaća je uvijek u svom životu i djelovanju imati na pameti ono što je Božje… Samo tako ostat ćemo vjerni.
Molimo jedni za druge, a posebno molimo za našega Papu, za biskupe i svećenike da se odupru pritiscima mentaliteta svijeta kako bi nas mogli poučavati misao Božju…
Danas nam naime, više nego ikada, treba ona snaga jasne poruke spasenja, one poruke koja je u temelju Isusove zadaće dane apostolima: „Idite po sve svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se spasit će se, tko ne uzvjeruje osudit će se…“ (vidi Mk 16, 15-18).
Sa stranice dominikanci.hr
