Na portalu The Pillar, zapitali su se koliko je zapravo program umjetne inteligencije dobar i može li na pitanja odgovoriti jednako dobro kao profesor kanonskog prava. Stoga smo ga stavili na test.
Kako kanonsko pravo definira krštenje?
Stroj: „Krštenje je prema kanonskom pravu sakrament kojim se čovjek uvodi u kršćansku vjeru i postaje članom Crkve. Dodjeljuje se uranjanjem ili polijevanjem vodom, u skladu s propisima Biskupske konferencije. Krštenje se smatra onim što prethodi drugim sakramentima i neophodno je za spasenje, bilo stvarnim primanjem ili barem željom. Valjano se dodjeljuje samo polijevanjem pravom vodom s pravilnim oblikom riječi. Redovni službenik krštenja je biskup, prezbiter ili đakon.
Krštenje je sakrament od velike važnosti jer oslobađa pojedince od grijeha i omogućuje im da se ponovno rode kao djeca Božja i uključe se u Crkvu, postajući Kristovim po neizbrisivom karakteru. Katolička Crkva priznaje valjanost krštenja koje su podjeljuju i nekatoličke crkvene zajednice, sve dok nema sumnje u sadržaj, oblik ili nakane službenika ili osobe koja se krsti.
U slučaju potrebe može krstiti svatko, ako je nakana ispravna. Crkva priznaje nužnost krštenja za spasenje i postoji tendencija prepoznavanja ispravnosti nakane u dodjeljivanju ovog sakramenta, čak i u slučajevima kada postoji krivo shvaćanje trojstvene vjere.
Primalje igraju važnu ulogu u sakramentu krštenja, jer mogu biti pozvane da dijele sakrament u situacijama kada nije moguća da sakrament podijeli službenik Crkve. Primalje su pod smrtnim grijehom obvezne naučiti metode i zahtjeve valjanog krštenja, jer se od njih često može tražiti da izvrše tu dužnost. Crkva je bila marljiva u osiguravanju da su primalje pravilno poučene u ovoj vjerskoj dužnosti, a njihovo znanje je od najveće važnosti.
Svećenici su odgovorni osigurati da primalje imaju dovoljno znanja za valjano dijeljenje sakramenta. Ako je primalja krstila dijete, župnik mora ispitati o ispravnosti nakane i podijeljenom sakramenta, a ako postoji dvojba, neka se krštenje ponovi“.
Vlč. Olson: „Krštenje je preduvjet za ostale sakramente i potrebno je za spasenje bilo primanjem ili barem željom. Obavlja se uz korištenje vode uz pravilno izgovorene riječi. U latinskoj Crkvi ove riječi su: Ego te baptizo in nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti (Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga).
Učinci krštenja su oslobađanje krštenika od grijeha (osobnih i izvornih), ponovno rođenje kao dijete Božje, suobličenje Kristu neizbrisivim znakom i uključenjem u Crkvu“.
Sud novinara Pillara: Vlč. Olson je dao izravan odgovor, ali smo bili spremni pobjedu na ovom pitanje dodijeliti stroju, kao priznanje za temeljitost njegova odgovora. Sve dok, to jest, stroj nije krenuo u neku vrstu čudne potjere što se tiče primalje i krštenja. Sigurni smo da je sve to vrlo važno, ali činilo se kao čudan izlet i natjerao nas je da zaboravimo sve druge zanimljive stvari koje je stroj imao za reći. Zbog primalja, vlč. Olsonu dodjeljujem prvu rundu.
Koja je razlika između redovite i dodijeljene vlasti?
Stroj: „U Katoličkoj Crkvi redovita vlast odnosi se na vlast koja je svojstvena određenoj službi i povezana je s njom zakonom. Može se provoditi i u unutarnjoj i vanjskoj formi. S druge strane, dodijeljena vlast se vrši u ime druge osobe, točnije rimskog prvosvećenika. To je ovlast koja je delegirana nekome da djeluje u ime onoga tko je ovlast dao. Dok redovnu vlast vrši izravno onaj koji obnaša dužnost, dodijeljenu vlast vrši se preko predstavnika – druge osobe“.
Vlč. Olson: „Redovita vlast je ona koja je vezana uz službu. Redovita vlast može biti ispravna ili zastupnička. Dodijeljena vlast je vršenje “tuđe” moći, čak i ako ima pravo na vlastitu dužnost. Na primjer, vlast dijecezanskog biskupa je redovna i vlastita, vlast generalnog vikara je redovna i namjesnička. Ovlast generalnog vikara je obična vezana uz njegovu službu. Ona je dodijeljena vlast jer se vrši u ime drugog (dijecezanskog biskupa)“.
Sud novinara Pillara: Ovo je bilo trik pitanje i vlč. Olson nije nasjeo na njega – redovita i dodijeljena vlast ne razlikuju se uvijek, dok su redovita i dodijeljena vlast dvije različite vrste vlasti. Stroj nije uspio napraviti tu razliku, dok ju je vlč. Olson odmah napravio Ukratko, stroj je ovo pogriješio. Vlč. Olson dobiva još jedan bod.
Može li 40-godišnja neudata žena postati đakonisa?
Stroj: „Prema Zakoniku kanonskog prava neoženjeni kandidat za trajni đakonat ne smije biti pripušten u red đakonata osim ako je javno pred Bogom i Crkvom preuzeo obvezu celibata. Međutim, Zakonik kanonskog prava ne navodi nikakva spolna ograničenja za kandidate za trajni đakonat. Dakle, 40-godišnja neudata žena može postati đakonisa sve dok ispunjava zahtjeve koje postavlja Crkva, uključujući i obvezu celibata. Trenutačni izvori nemaju precizan odgovor na vaše pitanje“.
Vlč. Olson: „Ne“.
Sud novinara Pillara: „Stroj se fiksirao na dio pitanja o starosnoj dobi i potpuno je promašio propise Katoličke Crkve. Kanon 1024 kaže da samo kršteni muškarac mogu valjano primiti sveto ređenje.
Ako počinjete shvaćati obrazac, onda znate što slijedi… Bod ide vlč. Olsonu.
Što čini brak valjanim?
Stroj: „Valjani brak u Katoličkoj Crkvi zahtijeva ispunjavanje određenih uvjeta. Ti uvjeti uključuju slobodan pristanak obiju strana, nepostojanje bilo kakvih prepreka i poštivanje traženog obrasca za primanje sakramenta. Bitan je slobodan pristanak supružnika, što znači da oni moraju dobrovoljno i bez prisile sklopiti brak. Osim toga, ne smiju postojati zapreke koje bi onemogućavale valjanost braka, kao što je raniji brak koji nije poništen ili blisko krvno srodstvo.
Konačno, vjenčanje se mora slaviti prema propisanom obliku, što obično uključuje prisutnost svećenika ili đakona i dva svjedoka. Ovi zahtjevi osiguravaju da je brak i zakonski i sakramentalno valjan u Katoličkoj crkvi“.
Vlč. Olson: „Suglasnost stranaka, legitimnost čina između osoba kvalificiranih uvjetima (zakonima)“.
Sud novinara Pillara: „Stroj je napravio klasičnu grešku. Pretpostavljalo se da je pitanje govorilo o valjanoj ženidbi katolika, te je stoga – uz propisno navođenje nužnosti slobodnog čina pristanka – pretpostavilo da je kanonski oblik potreban za pravno i sakramentalno valjanu ženidbu u očima Crkve.
Ovaj odgovor zapravo ima puno problema, jer Crkva drži da brak mogu valjano sklopiti i nekatolici, ali i nekršćani, koji očito nisu vezani za crkvene norme u pogledu kanonskog zakona.
Vlč. Olson je, oslanjajući se na Zakonik kanonskog prava, objasnio da pristanak, očitovan legitimno između kvalificiranih osoba, čini brak. Njegov je odgovor bio kraći, ali je izbjegao zamke koje stroj nije uočio.
Konačan rezultat debate vezane uz kanonsko pravo:
Stroj: 0
Kanonski pravnik: 4
POUKA
Gledajte, Magisterium AI ima pristup velikom broju informacija i može im brzo pristupiti, te se prilično dobro snalazi u korištenju tih informacija iz različitih izvora. Ipak, ovaj eksperiment pokazuje da su teologija i kanonsko pravo komplicirani – a stroj je učinio nekoliko početničkih pogrešaka. Ponekad ga zbunjuje drugačije izrečeni pojmovi, tj. ponekad nije u pravu, a ponekad su njegovi odgovori korektni. Ali ako pitate nas, možemo zaključiti iz ovog eksperimenta da Magisterium AI još nije spreman za upotrebu.
To ne znači da neće biti. Umjetna inteligencija se brzo razvija. Ali za sada, naša preporuka je da kada su pitanja bitna – a što se tiče pitanja vjere, obično su bitna – bilo bi bolje da pitate teologe i kanonske stručnjake.
