Dok zagovornici umjetne inteligencije imaju za cilj napraviti prodor u modele učenja jezika u zajednicama diljem svijeta, programeri su ovog mjeseca najavili projekt umjetne inteligencije za koji kažu da bi mogao biti instrument promjene Crkve.
Razvojni programeri Magisterium AI (hrv. Učiteljstvo Crkve preko umjetne inteligencije) obučili su program (robota) na bazi podataka iz 456 crkvenih dokumenata, uključujući Sveto pismo, Katekizam Katoličke Crkve, Zakonik kanonskog prava, Opće upute Rimskog misala, 90 enciklika, sedam Apostolskih konstitucija i 26 Apostolskih pobudnica.
Rezultat sve te obuke, prema Matthewu Sandersu iz Longbearda, agencije za digitalni marketing i dizajn povezane s projektom umjetne inteligencije, jest da Magisterium AI „ne halucinira (izmišlja stvari), a također daje citate tako da znate odakle su njegovi odgovori proizašli“.
Projekt, za koji Sanders kaže da može pripremiti homilije, podupire isusovac David Nazar, rektor Papinskog orijentalnog instituta, koji služi kao predsjedatelj Znanstveno-savjetodavnog odbora za umjetnu inteligenciju. Sanders je putem elektroničke pošte rekao da, iako „postoji veliki strah oko umjetne inteligencije… mnogi smatraju da bi ona mogla postati moćan alat za dijeljenje istine“.
Projekt Magisterium AI dostupan je online, ali trenutno je u fazi testiranja.
Na poratlu The Pillar, zapitali su se koliko je zapravo program dobar i može li na pitanja odgovoriti jednako dobro kao profesor teologije i kanonski pravnik. Stoga smo ga stavili na test.
Što se tiče teologije, zamolili su Magisterium AI da odgovori na ista pitanja kao i Angela Franks, profesorica teologije u bogoslovnom sjemeništu sv. Ivana u Bostonu, koja je doktorirala teologiju na teološkim mislima Ivana Pavla II. i Hans Urs von Balthasara.
Što se tiče kanonskog prava, zamolili su program da odgovori na ista pitanja kao i vlč. Timothy Olson, JCL, kancelar biskupije Fargo, Sjeverna Dakota, i sudac na biskupijskom sudu u Fargu.
Zamolili su svakog stručnjaka da provede manje od sat vremena odgovarajući na postavljena pitanja, dok je Magisterium AI na svako pitanje odgovarao obično za 1-2 minute.
Rekli su i stroju i stručnjacima da na svako pitanje odgovore u samo četiri do pet rečenica.
Pokazat ćemo Vam kako su stroj i stručnjaci odgovorili na pitanja i dati vam nekoliko bilješki za razmišljanje. (Nota bene: Nismo uključili bilješke stroja, ali napominjemo da nam je dao 3-5 referenci u fusnotama na svako pitanje.)
Ali je li stroj dorastao? Trebaju li teolozi i kanonski pravnici biti uzbuđeni zbog novog alata ili zabrinuti za svoj posao? Je li umjetna inteligencija na dobrom putu?
Reći ćemo vam što mislimo, posebno o tome tko je bolje odgovorio na svako pitanje. Ali priznajemo vlastite predrasude, jer smo staromodni i vjerojatno se zalažemo za ljude ovdje. Jesmo li u pravu? To morate odlučiti za sebe.
TEOLOGIJA
Kako bi teološki definirao krštenje?
Stroj: „Krštenje je, teološki govoreći, sakrament koji označava oproštenje grijeha i čišćenje duše. To je sudjelovanje u Kristovom vazmenom otajstvu, gdje se vjernik suobličuje Isusu Kristu i postaje novo stvorenje.
Kroz krštenje se uključujemo u Crkvu, primamo obećanog Duha Svetoga i čistimo se.
Krštenje je sakrament vjere par excellence, gdje su vjera i krštenje usko povezani. To je Božji dar koji se prima preko Crkve, a označava početak novoga života u Kristu“.
Profesorica Franks: „Katekizam Katoličke crkve kaže sljedeće: Sveti krst je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha (vitae spiritualis ianua) i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: Krst je sakrament preporođenja vodom i riječju“.
Sud novinara Pillara: Program je ovdje dao prilično dobar odgovor, i spomenuo je više stvari – poput Svetog Duha – nego dr. Franks. Ali činilo se da program također postavlja posve nedorađenu tezu, tvrdeći da je krštenje sakrament vjere, gdje su vjera i krštenje blisko povezani. Krštenje je doista sakrament vjere, ali znači li išta rečenica programa? Odgovor dr. Franks izravan je izvadak iz Katekizma, i to prilično jasno. Nadamo se da će na buduća pitanja odgovoriti svojim riječima.
Kako nas je Isus spasio?
Stroj: „Isus nas je spasio svojom ljubavlju i žrtvom. On nas voli bezuvjetno i uz nas je čak i u našim slabostima i manama. Svojim životom, smrću i uskrsnućem donosi Božje spasenje koje uključuje oproštenje grijeha i pomirenje s Bogom i drugima. Isus je put susreta s Bogom i izvor svake milosti. On otkriva Očevu ljubav prema čovječanstvu i pokazuje nam put ljubavi kroz svoje žrtveno darivanje samoga sebe na križu. Sljedeći Isusa i oponašajući njegov primjer, možemo doživjeti spasenje i novi život“.
Profesorica Franks: „Teolozi su zapravo podijeljeni oko točne prirode Kristova pomirenja (kako nas spašava svojom mukom, smrću i uskrsnućem).
KKC (622) sažima ono što Pismo kaže: Kristovo otkupljenje jest u tomu što je on došao da služi i „život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (usp. Mt 20, 28), to jest da ljubi „svoje […] do kraja“ (Iv 13, 1), da oni budu otkupljeni od ispraznog načina života baštinjenog od otaca (1 Pt 1, 18).
Ali po tom pitanju tradicija, isključujući neke hereze, ostavlja otvorenim široko teološko polje.
Anselmo je tvrdio da Kristova ljubav i poslušnost zadovoljavaju naš beskonačni dug ugovoren našom neposlušnošću, dok je Toma (Akvinski) naglašavao da Kristova poslušnost puna ljubavi ostvaruje, kroz “glavnu milost” (milost njegovog poglavarstva), tj. kroz priopćavanje njegovih beskrajnih zasluga članovima njegova tijela. Noviji prijedlozi — uključujući one Hansa Ursa von Balthasara i Josepha Ratzingera — tvrde da je Krist slobodno prihvatio grešnikovo subjektivno iskustvo napuštenosti od strane Oca, ispunjavajući starozavjetne patnje proroka i Sluge patnika za dobrobit ljudi“.
Sud novinara Pillara: Postavili smo ovo pitanje jer znamo da teolozi imaju različitih stajališta, uključujući tradicionalne katolike. Odgovor programa bio je uredu, ali nije bio vrlo specifičan i nije se bavio konkurentskim pogledima na pokajanje. Dr. Franks je učinila upravo suprotno; dajući joj prednost različitim tumačenjima u odgovoru na ovo sporno pitanje.
Što je poziv kršćanina?
Stroj: „Poziv kršćana, onih koji su primili sakrament krštenje, jest tražiti Kraljevstvo Božje i ispunjavati poslanje koje je Crkvi povjereno u svijetu. Krštenjem se kršćani utjelovljuju u Krista i postaju dijelom Božjeg naroda, sudjelujući u Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi. Ovaj poziv zahtijeva osobni angažman i aktivno bavljenje evangelizacijom, budući da su svi krštenici pozvani biti misionarski učenici. Čak i oni koji nisu pozvani na brak ili posvećeni život mogu ponuditi posebno svjedočanstvo svog poziva vlastitim putem osobnog rasta“.
Prof. Franks: „Kršćani, kao i svi ljudi, stvoreni su za jedinstvo s Bogom na nebu. Taj poziv kršćani žive na zemlji po milosti i prakticiranju kreposti, osobito bogoslovnih, te sudjelovanjem u životu Crkve (njezinoj liturgiji i sakramentima). Pozvani su na poslanje, odnosno na sudjelovanje u Kristovu poslanju ljubavi jer su poslani ovom svijetu. Individualni pozivi mogu se živjeti unutar životnih stanja (svećenički, redovnički i/ili laički)“.
Sud novinara Pillara: Opet, odgovor stroja nije bio pogrešan. Bilo je malo više riječi (terminologije) od dr. Franksa, i puno nejasnije. Svidio nam se naglasak dr. Frank na ljudskom pozivu za jedinstvo s Bogom. Ovo je moglo biti izjednačeno, ali u našem sustavu, ovaj krug je pobijedio čovjek, točnije dr. Franks.
Što je sinodalnost?
Stroj: „Sinodalnost predstavlja načelo suradnje i zajedničkog odlučivanja u upravljanju Crkvom. Definira specifičan način na koji Crkva ostvaruje svoju bit zajedništva hodeći zajedno, koordinirajući sva pastoralna područja i potičući aktivno sudjelovanje svih svojih članova u poslanju evangelizacije. Papa Franjo istaknuo je da je sinodalnost konstitutivni element Crkve i želi sinodalnu Crkvu. Drugi vatikanski sabor istaknuo je važnost sinodalnosti tumačeći otajstvo Crkve kao otajstvo zajedništva. Sinodalnost nije samo savjetodavna niti počasna za rimokatolike. Načelo sinodalnosti prvenstva se priziva kako bi se izašlo u susret potrebama i zahtjevima Crkve u našem vremenu i kako bi se prevladalo otuđenje i odvojenost do kojih je došlo tijekom drugoga tisućljeća“.
Dr. Franks: „Sinodalnost dolazi od grčke riječi sinoda, kako objašnjava Međunarodna teološka komisija: Sastavljena od prijedloga sun (sa) i imenice hodos (put), označava put kojim Božji narod hoda zajedno.
Mnoge—često različite—ideje spojene su u ime sinodalnosti; većina njih zanemaruje činjenicu da pojam ima osebujnu povijest kao srednjovjekovni i ranomoderni ekleziološki pokret (vidi članak Prügl u izdanju „The Thomista“ iz 2023. posvećen sinodalnosti).
U istom broju časopisa The Thomist, tvrdila sam da je najbolji način za razumijevanje sinodalnosti usredotočiti se na Krista kao Put (od grč. hodos) i članove Crkve kao one koji ga slijede na ovaj način. Kao što sam tamo napisala: „U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo (Dj 17,28)“; uključuje nas tako da nas Otac može poslati na naš put misije. Da bi bila teološka posljedica, sinodalnost” bi se trebala usredotočiti oko ovih kristocentričnih istina“.
Sud novinara Pillara: Dr. Franks, po našem mišljenju, nudi temeljitiji odgovor koji prepoznaje izazove u razumijevanju pojma “sinodalnosti” u životu Crkve. Osim toga, zbunjeni smo što je točno stroj mislio kada je govorio o tome da sinodalnost „nije samo savjetodavna“, i mislimo da bi dobar odgovor to razjasnio, budući da je to spomenuto na prvom mjestu. Također, ne razumijemo dobro posljednju rečenicu stroja, zvuči kao da proizlazi iz sinodalnih dokumenata Crkve, pa zato dajemo bod dr. Franks.
Je li uvijek smrtni grijeh napiti se?
Stroj: „Prema nauku Katoličke Crkve, opijanje se ne smatra uvijek smrtnim grijehom. Da bi se utvrdilo je li grijeh smrtan, moraju istovremeno biti prisutna tri uvjeta: svjesnost, svojevoljnost i slobodan pristanak. Iako Crkva priznaje da je pijanstvo teška stvar, ne svrstava ga automatski u smrtni grijeh. Slobodan pristanak i potpuno znanje (svjesnost) ključni su čimbenici u određivanju težine grijeha.
Važno je naglasiti da smrtni grijeh uništava milosrđe u nama, lišava nas posvećujuće milosti i, ako se ne pokajemo, može dovesti do vječnog prokletstva. Međutim, Crkva ne kaže izričito da opijanje uvijek ispunjava kriterije za smrtni grijeh. Stoga je potrebno razmotriti specifične okolnosti i namjere uključene osobe da bi se utvrdila težina grijeha. Crkva povjerava sud nad osobama Božjoj pravdi i milosrđu.
Ukratko, iako se opijanje smatra teškim činom, ne svrstava se uvijek automatski u smrtni grijeh. Utvrđivanje radi li se o smrtnom grijehu ovisi od slučaja do slučaja.
Dr. Franks: „Ovo nije moje područje stručnosti, ali ću to učiniti jer sam trebala iskoristiti većinu svog vremena da shvatim što je sinodalnost.
„Opiti se“ samo po sebi nije grešno, jer može biti nenamjerno, npr. ne shvaćate da je Long Island Iced Tea većinom alkohol, a ne čaj. S druge strane, namjerno opijanje bilo bi grešno, jer pijanstvo ograničava našu potpunu upotrebu naših racionalnih sposobnosti, što onda može dovesti do svih drugih vrsta neodgovornog ili grešnog ponašanja. Ne mislim da je to dovoljno teško da uvijek bude smrtni grijeh, ali određene okolnosti to mogu učiniti u određenim slučajevima, npr. osoba zna da postaje nasilna nakon što popije.
Sud novinara Pillara: Odgovor dr. Franksa bio je duhovit. To mora nešto vrijediti. S druge strane, mislimo da je stroj zauzeo tipičniji katolički stav naglašavajući da je pijanstvo uvijek teška stvar, te je dobro objasnio kriterije za počinjenje smrtnog grijeha, ali, opet, odgovor dr. Franks nas je nasmijao.
Svakome ćemo dati pola boda.
Mogu li psi ići u raj?
Stroj: „Katolička Crkva nema definirani nauk o tome mogu li psi ili bilo koje druge životinje ići u raj. Crkva je prvenstveno usmjerena na spasenje ljudskih duša i vječni život ljudi s Bogom na nebu. Dok Crkva priznaje postojanje neba i radosno ponovno okupljanje pravednih u sljedećem životu, ona se posebno ne bavi sudbinom životinja u zagrobnom životu. Crkveni nauk ističe važnost otkupljenja i spasenja čovječanstva po Isusu Kristu. Stoga, pitanje mogu li psi ići u raj ostaje bez odgovora službenog Učiteljstva Crkve“.
Dr. Franks: „Naravno, ako Bog tako želi. U tom smislu, sve može biti na nebu, čak i doslovna hrana za naša uskrsla tijela (usp. Iz 25, 6 i mnoge druge odlomke iz Starog zavjeta). Ali nije slučaj da će psi nužno ići u raj, jer njihove duše nemaju razuma, a samim tim ni same po sebi nisu besmrtne. Ja sam, na primjer, uzbuđena vidjeti što Bog sprema za nas.
Sud novinara Pillara: Stroju je trebalo dosta riječi da kaže: Ne znam. Dr. Franks je to rekla brže, spomenula je da životinje nemaju razumnu dušu i – u isto vrijeme – uputila nas je na vječnost. Dajemo joj bod za to“.
Kakav je odnos između osoba Trojstva?
Stroj: „Odnos između osoba Trojstva je odnos uzajamne i neraskidive ljubavi i zajedništva. Otac je u srodstvu sa Sinom, Sin je srodan s Ocem, a Duh Sveti s obojicom. Ovaj odnos nije podjela božanskog jedinstva, već razlika koja se nalazi isključivo u njihovim međusobnim odnosima. Otac je sav u Sinu i Duhu Svetom, Sin je sav u Ocu i Duhu Svetom, a Duh Sveti je sav u Ocu i Sinu. Taj odnos ljubavi i zajedništva temelj je ljudske zajednice i odražava se u osobnom identitetu svakog pojedinca.
Otac je krajnji izvor svega, Sin je njegov odraz kroz kojeg je sve stvoreno, a Duh Sveti je beskrajna veza ljubavi. Oni djeluju kao jedinstveno božansko načelo u stvaranju svijeta. Stoga, kada razmišljamo o veličini i ljepoti svemira, moramo slaviti cijelo Trojstvo“.
Dr. Franks: „Formulacija ovog pitanja (osobito određeni član u jednini u “odnosu“) zbunjuje me, toliko da sumnjam da je to trik pitanje! Ako odnos Trojstvenih Osoba znači odnos unutar Trojstva: odnos u Trojstvu nije “slučajan” (kao kod nas – postoji u supstanciji), nego “postoji” (postoji sam po sebi, poput supstance ili hipostaza).
Ako to znači “odnosi osoba”: postoje četiri suprotstavljena odnosa podrijetla (očinstvo, sinovstvo, zajedničko nadahnuće…). Čekaj, četiri suprotstavljena odnosa i samo tri osobe? Da! Ali ne mogu objasniti jer sam već prešla broj rečenica, pa više pročitajte ovdje.
Ako to znači vezu kao neku vrstu metafore, npr. Čovječe, kako bi opisao, na primjer, atmosferu između nas?, onda biste trebali čitati Augustina o zamkama takvih metafora u trinitarnoj teologiji“.
Sud novinara Pillara: Postavili smo, namjerno, nejasno formulirano pitanje, da vidimo kako će se umjetna inteligencija i teologinja nositi s tim – i odajemo priznanje dr. Franks što je to shvatila. Ali umjetna inteligencija je pitanje prihvatila bez problema i dao nam prilično dobar odgovor. S druge strane dodijelit ćemo pola boda dr. Franks za otkrivanje naše smicalice.
Konačni rezultat teološke debate:
Stroj: 1.5
Teologinja: 6.0
U nastavku ćemo analizirati pitanje vezano uz kanonsko pravo
