Već smo pisali o prijedlogu da se u “posebnim slučajevima” protestantima omogući primanje Tijela i Krvi Kristove na katoličkoj Euharistiji, ali nije na odmet čuti što o tome misli jedan bivši protestant, danas katolički svećenik.
Raspravu o među-pričešćivanju s drugim kršćanskim denominacijama nedavno je započeo kardinal Walter Kasper u intervjuu za rimski Avvenire, rekavši kako se nada da će papa Franjina “sljedeća deklaracija otvoriti put pričešćivanja pripadnicima drugih denominacijama, u posebnim slučajevima“.
Vlč. Dwight Longenecker na svom blogu upozorava:
Postoji nekoliko stvari u ovoj vijesti koje su zabrinjavajuće.
Prva je način na koji modernisti pokušavaju uvesti promjene. Ono što stvarno žele je otvoreno pričešćivanje za sve protestante, ali oni znaju da to nikad neće postići, pa su zato ubacili mantru o “posebnim slučajevima”.
Alati koje za to koriste su sentimentalizam i “teški slučajevi”. Tako nam je na primjer, predstavljen slučaj drage luteranske žene udane za katolika, pa se onda s velikim žaljenjem okolo govorilo kako je jako tužno što ne smije primiti Pričest sa svojim suprugom. A uz samrtnu postelju svoje punice, svi su se mogli pričestiti osim nje, samo zato što je luteranka.
Ovo se zove tiranija nježnosti. Ako imate prigovor onda se na vas gleda kao krutog tvrdolinijaša, rigidnog legalistu, farizeja i licemjera. Svi će reći: “Ajoj. To je tako tužno. Ti katolički konzervativci su tako surovi!“
Nitko da zastane pa da se zdravorazumski zapita- ako je primanje katoličke pričesti toliko važno ovoj miloj luteranskoj ženi, zašto se svih ovih godina nije obratila na katoličanstvo?
Ako ona iskreno ne vjeruje u katoličku vjeru, trebamo prihvatiti i poštovati njezino uvjerenje. Ono što gospođu nitko ne pita je: “Ako vjerujte u istine katoličke vjere zašto se ne obratite na katoličanstvo? Ako ne vjerujete, zašto želite primati pričest? Nitko ne voli licemjerje. Zašto onda želite biti licemjerni, i to činiti javno koristeći Tijelo i Krv Kristovu – i zašto od nas očekujete da Vas u tome podržimo? “
Međutim, u mračnom svijetu Kasperove Crkve zdrav razum i običan govor nisu dobrodošli, a tu dolazimo do drugog prigovora. Oni koji guraju promjene namjerno koriste nejasan govor. No, pitanje nije nejasno. Nauk Crkve je jasan i uvijek trebamo biti sumnjičavi prema onim teolozima koji kažu: “Pa, problem je kompliciran …“
Svatko razumije da su životne stvarnosti drugačije od pravila, ali pravila su uspostavljena kako bi unijela smisao u nered i kako bi se moglo krenuti naprijed. Ako stvaramo pravila zbog nereda, a ne obrnuto, završili bi u kaosu.
Kao obraćenik iz Anglikanske Crkve, moram podsjetiti katolike na neke istine. Ova dvosmislena, sentimentalna verzija kršćanstva ne može dugo opstati. Namjerno nejasan jezik s ciljem donošenja dugoročnih promjena je taktika vuka, a ne pastira.
Anglikanska Crkva je počela s kompromisima oko malih stvari, u “posebnim slučajevima” i s dvosmislenim jezikom – i onda je krenula lavina.
Vjerujte mi. Ona počinje s nježnim jezikom i “posebnim slučajevima”, a onda slijedi sve ostalo. Tako je bilo s umjetnom kontracepcijom. Počelo je tako što je Anglikanska Crkva rekla bračnim parovima kako “u posebnim okolnostima”, uz savjet svog župnika, mogu u nekim situacijama koristiti umjetnu kontracepciju. Sada je seks otvoren svima, a cijeli koncept braka je u slobodnom padu.
Katolička Crkva zato mora izbjeći iskušenja prilagodbe u takozvanim malim stvarima u “posebnim slučajevima”.
