Do trenutka otvaranja biskupske sinode u Amazoni u listopadu, prema riječima isusovca oca Francisca Taborda, profesora teologije na isusovačkom sveučilištu u Belo Horizonteu, mogućnost rasprave o viri probati– oženjenim muškarcima u svećeništvu u područjima gdje postoji nedostatak svećenika definitivnio će se naći na dnevnom redu.
Još jedno pitanje koje će se prema Tabordi vjerojatno pojaviti tijekom sinode jest mogućnost zamjene pšenice odnosno kruha koji se koristi u posvećivanju Euharistije sa brašnom koje se dobiva iz korijena latinoameričkih biljke manioka (cassava, yucca), grmom koji prirodno raste u Južnoj Americi, a koji se obično uzgaja kao godišnji usjev u tropskim područjima, gdje je popularno jesti korijen biljke.
Razlog za predlaganje ove promjene, rekao je Taborda, je taj što se kruh koji se obično koristi u latinskom obredu pretvara u neku vrstu kaše tijekom amazonske kišne sezone zbog intenzivne vlažnosti, što znači da više “nije kruh, a ako nije kruh, nije Euharistija”.
“U Amazoni se kruh pravi od juke”, rekao je. Iako je zamjena sakramentalne materije u Euharistiji “vrlo složeno pitanje”, on vjeruje da bi o njemu trebali odlučiti lokalni biskupi i vjerojatno će biti spomenut tijekom rasprave za vrijeme sinode.
Razmotrite sljedeće sasvim jasne upute iz crkvenog dokumenta Redemptionis Sacramentum:
48. Kruh koji se koristi za slavlje presvete euharistijske Žrtve mora biti beskvasan, od čistoga pšeničnog brašna i još svjež, tako da nema opasnosti od škodljivosti.
Iz toga proizlazi da kruh, pripremljen od drugog sastojka, pa i žita, ili kruh kojem je u tolikoj količini dodano drugih sastojaka, osim pšenice, da se prema općem osjećaju ne može nazvati pšeničnim kruhom, ne predstavlja važeću materiju za provođenje euharistijske Žrtve i Sakramenta. Teška je zloporaba pri pripravi kruha, namijenjenog za Euharistiju, dodati druge sastojke, kao, npr. voće, šećer ili med. Jasno je da hostije trebaju pripremati osobe koje, ne samo da se odlikuju čestitošću, već i u pripravljanju hostije imaju iskustva, te su opremljene prikladnim pomagalima.
Jasno? Nekima očigledno ne, a sada se takvi žele malo poigrati ili čak odbaciti ovu drevnu, preciznu definiciju onoga što čini valjanu materiju Presvetog oltarskog sakramenta. Neophodno je da ovo ispravno razumijemo. Odgovarajuća materija i oblik, zajedno s valjano zaređenim svećenikom, neophodni su za ispravno posvećivanje euharistije. Ispravnu materiju za Euharistiju nije teško razumjeti – i bitno je da se ispravno razumije.
Stvarno, rasprava bi time trebala i završiti – ali, nažalost, egzotične i vrlo sumnjive ideje poput ove postale su svakodnevica u ovoj eri naoružane dvosmislenosti.
Evo citata samog oca Taborda:
„Ako nije kruh, onda nije Euharistija.“
Točno, oče Taborda. Zato je upotreba juke tako veliki problem. Juka nije kruh. Nije valjana stvar u bilo kojem smislu gdje Crkva koristi pojam “kruh” ili definira valjanu materiju. Ako pšenični kruh koji je kašast više “nije kruh” (zapravo on to još uvijek je), kako onda nešto što nije pšenični kruh može postati “kruh?” Bolje vlažna, ali valjana hostija koja može postati Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Našeg Gospodina, nego hrskava, ali nevažeća hostija koja i dalje ostaje samo obična kopija jedne hostije.
Ne, o tome sigurno ne bi trebali odlučivati lokalni biskupi. Ovaj prijedlog dira u samo srce Presvetog sakramenta Crkve, sakramenta koji bi trebao biti izvor našeg jedinstva. Ako nešto ne bi trebalo imati svoj lokalni karakter, onda je to sigurno ovo. Neka nas Gospodin Isus, Sam Presveti sakrament, spasi od tako groznog razmišljanja.
Jednostavan zahtjev od mene, samo skromnog svećenika: Molim vas, Sveti Oče i dobri biskupi Brazila i Amazonske sinode, ne dopustite da se taj prijedlog uzme u obzir. Radikalno poigravanja sa samom temom Presvetog sakramenta ne bi trebala biti rasprava ni na jednoj lokalnoj sinodi pa tako ni na, tvrdim, ekumenskoj sinodi. Ako se takva tema predloži za raspravu na bilo kojoj službenoj sinodi, Papa i svaki Otac sinode trebali bi je odbaciti. Nije teško dobiti materiju prave Euharistije. Nemojte dirati ono što je tako jednostavno i ne iskrivljujte ga.
Komentar mons. Charles Pope za National Catholic Register
