Prošle godine, nadbiskup San Francisca Salvatore Cordileone objavio je pastoralno pismo Prije nego što sam te oblikovao u utrobi, poznavao sam te. U ovom pismu nadbiskup je iznio razloge zašto katoličkom političaru koji se zalaže za abortus treba uskratiti Svetu pričest, te korake koje treba poduzeti da se to dogodi. Iako Cordileone nije bio prvi biskup koji je progovorio o ovom važnom pitanju, njegov je glas bio osobito važan zbog istaknutog člana njegova stada: predsjednice Zastupničkog doma Nancy Pelosi, ‘katolkinje’ s dugom poviješću otvorenog zalaganja za legaliziranje pobačaja.
U intervjuu prije godinu dana, Cordileonea su izravno pitali hoće li uskratiti Svetu pričest Pelosi. Rekao je da nije spreman na to, jer smatra da još treba s njom dalje razgovarati o težini njezinih postupaka. Iskreno govoreći, mnogi su katolici bili frustrirani i razočarani. Uostalom, Pelosi je desetljećima otvoreno zagovarala abortus, a Cordileone joj je biskup gotovo cijelo desetljeće. Što bi se više moglo reći ili učiniti? Kakva svrha od čekanja?
Pa, čekanju je sada kraj. Cordileone je najavio da Nancy Pelosi “ne smije biti primljena na Svetu pričest”.
Vrijeme objave – godinu dana nakon njegovog pastoralnog pisma – čini se da je to bio njegov plan cijelo vrijeme. Objaviti pismo kako bi se razjasnilo koji će se koraci poduzeti, razgovarati s Pelosi, te nakon godinu dana vidjeti ima li ikakvih promjena u srcu, a zatim, ako se ne pokaže pokajanje, najaviti uskraćivanje pričesti.
Cordileone je također jasno dao do znanja koje korake Pelosi treba poduzeti da se vrati Svetoj Pričesti:
”ne smijete se pojaviti na Svetoj Pričesti i, ako to učinite, ne smijete biti primljeni na Svetu Pričest, sve dok javno ne odbacite svoje zalaganje za zakonitost pobačaja i ispovjedite se i dobijete odrješenje za ovaj teški grijeh u sakramentu pokore”.
Teške su to riječi, ali riječi su pastira. Oprost nije nemoguć; Nancy Pelosi je dijete Božje koje se može pomiriti s našim Ocem ljubavi. Ali najprije se mora pokajati i priznati svoje grijehe.
Nepotrebno je reći da su reakcije na ovu vijest bile predvidljive. Vjerni katolici raduju se što je pastir poduzeo konkretne korake da obrani i nerođenu djecu i svetost Euharistije. Neizmjeran je sablazan žene koja se proglašava “pobožnom katolkinjom” dok se zalaže za ubijanje nevine djece. Životno svjedočanstvo Crkve uvijek je bilo prigušeno hijerarhijskim odbijanjem da se poduzme nešto u tom pogledu.
Za ljevicu koja podržava abortus, bili oni katolici ili ne, bijes je zaista predvidljiv. Kritičari optužuju nadbiskupa da koristi Svetu pričest za političke svrhe, kao da je pobačaj samo još jedno političko pitanje poput porezne reforme ili zakon o minimalnoj plaći. Pobačaj nikada nije bio samo političko pitanje; to je duboko moralno i duhovno pitanje koje dotiče što znači biti nacija.
Jedno je sigurno: nadbiskup Cordileone treba naše molitve. Bit će napadan, i duhovno i politički, zbog svog čina moralne hrabrosti. Pobačaj je oduvijek bio sakrament ljevice, a ovaj izravan napad na ono što oni smatraju svetim sigurno neće proći bez izazova. Očekujem da će se sve poduzeti u pokušaju da ga svrgnu s njegovog opložaja. Kao katolici, dužni smo svojim molitvama podržati ovog hrabrog biskupa.
