U Fatimi 13. listopada 1917. Gospa se posljednji put ukazala troje djece. Tada se dogodilo veliko Čudo sunca (‘ples’) koje je vidjelo oko 70 000 ljudi! Na tom ukazanju, Gospa je, između ostalog, rekla vidjelici Luciji:
„Neka [ljudi] prestanu vrijeđati Gospodina Boga kojemu je već naneseno toliko uvrjeda”.
Ovo je geslo javne procesije u Zagrebu, u organizaciji udruge Vigilare, kojom se želi prikazati zadovoljština za javne grijehe vođa hrvatskog naroda, te uključuje Svetu Misu i molitvu krunicu. Ovakva procesija bi svakako morala biti organizirana i predvođena od strane lokalnih biskupija, ali nažalost živimo u vremenima kada većinu tereta moraju nositi laici.
Okupljanje započinje s misom u UTORAK, 13. listopada 2020., u crkvi sv. Marije na Dolcu u 18.30 sati te slijedi:
– Procesija (nakon Svete Mise)
tržnica Dolac – Katedrala – Bakačeva – Trg bana Jelačića – Radićeva – Kamenita vrata – Opatička – Trg sv. Marka (Ustavni sud – Vlada – Hrvatski sabor) i
– Molitva krunice; žalosna otajstva, pred crkvom sv. Marka
Za što molimo?
Jer Bogu nanosimo uvrjede kao pojedinci i kao narod, tj. preko narodnog vodstva.
Narodno vodstvo uključuje:
– političare koji donose nepravedne zakone i konvencije;
– sudce, naročito Ustavnog suda koji donose nepravedne odluke, protivne Božjem zakonu;
– masovne medije i vlasnike velikih tvrtki koje promiču grijeh i nemoral;
– financijske institucije koje to podržavaju.
Kao Hrvati, vjerni Božji puk i marijanski narod, želimo javno činiti zadovoljštinu za javne propuste, grijehe i uvrjede koje se čine prema Bogu i Njegovu zakonu koji svi ljudi imaju duboko usađen u sebi i koji se očituje kroz naravni zakon. Samo neke od tih uvrjeda su:
– ozakonjenje ubojstva nerođene djece;
– Istanbulska konvencija i uvođenje rodne ideologije;
– ozakonjenje i javno promicanje sodomije;
– udomljavanje djece od neprirodnih zajednica;
– pedofilija
– protuobiteljski propisi i zakoni;
– visoki porezi i koruptivna državna vlast
Nadalje, čovjek se može i treba kajati ne samo za grijeh kao takav, grijeh u sebi koji predstavlja uvrjedu Božje časti, nego njegova pokornička djela mogu i trebaju imati svrhu da se Bogu pruži zadovoljština za povrjedu Njegove časti, Njegova božanskoga zakona. Svatko od nas traži da mu se ispravi počinjena nepravda. Ako nam netko naruši dobar glas, tražimo od njega da se ispriča, ali ne samo to, nego i da popravi štetu, da javno opozove svoje lažne optužbe. Ako to ne želi učiniti, čovjek se spreman izboriti za pravdu i tako što će pokrenuti sudsku tužbu da bi klevetnika sud prisilio da ispravi nepravdu. Ako smo se mi kao bijedni ljudski stvorovi spremni toliko boriti za svoju pravdu, koliko će više Bog tražiti da mu se pruži zadovoljština za povrjedu Njegove časti?
Jer Njegova je čast neizmjerna, neusporedivo i nezamislivo veća od bilo kakvoga ljudskoga ugleda. I zato traži od nas da ispravimo tu uvrjedu koju smo mu nanijeli svojim grijesima. A tu zadovoljštinu možemo činiti ne samo za svoje, nego i za tuđe grijehe. Kao što svatko može platiti dug za svakoga bližnjega u materijalnim sredstvima – možemo podmiriti bilo koji račun u ime drugoga – tako i Bog prima naknadu za dugove u duhovnom pogledu te možemo našim pokorničkim djelima i molitvama Bogu dati zadovoljštinu za uvrjede koje mu se nanose, bilo za naše osobne grijehe, bilo za grijehe drugoga. Pokoru možemo kao zadovoljštinu zadati sami sebi da bismo je prikazali Bogu, a može nam je nametnuti i sam Bog da bi učinio naplatu svojoj božanskoj pravednosti.
A za više pojedinosti o prikazivanju zadovoljštine za naše grijehe, osobno i kao zajednica, preporučujemo čitateljima encikliku Pape Pija XI. MISERENTISSIMUS REDEMPTOR – ENCIKLIKA PAPE PIJA XI. ZA ZADOVOLJŠTINU SVETOGA SRCA
