Ovo su najljepše nove crkve u svijetu.
Ovako je glasio naslov u Avvenire, novinama Talijanske biskupske konferencije, pa bi se trebalo zapitati, kakve su to crkve, i kakve ljepote, odnosno što urednici Avvenire podrazumijevaju pod lijepom crkvom?
Ova fotografija dobitnika 3. nagrade ističe problem savršeno; na prvi pogled, većina ljudi će vjerojatno pretpostaviti da je zgrada u pozadini crkva, a ovo u prvom planu željeznički kolodvor, ili možda knjižnica posvećena djelima depresivnih filozofa.
Nažalost, ovo u prvom planu je Propsteikirche (Crkva Presvetog Trojstva) u Leipzigu, Njemačka; jedino što ukazuje na crkvu je mali križ na zvoniku, a zgrada u pozadini je gradska vijećnica s početka 20. stoljeća.
Unutrašnjost crkve nije ništa bolja:
A evo i dobitnika 1. nagrade – Iglesia de IESU u San Sebastianu na sjeveru Španjolske.
Svetohranište
Dr. Antonio Paolucci, direktor Vatikanskih muzeja, jednom je istaknuo kako je problem modernih crkvi na periferiji Rima što:
One izgledaju kao skladišta. … Prostori koji (nas) ne pozivaju na meditaciju, bez osjećaja za sveto, bez daha misterija ili religije.
Istina je da ružne crkve cijelo vrijeme osvajaju nagrade za arhitekturu, jer su dizajnirane za osvajanje nagrada, a ne da bi služile kao dom Božji i dom Njegovog naroda.
Da ne bi sve bilo negativno, ovdje je slika novosagrađene pravoslavne (grčke) crkve u Veneciji, San Giorgio dei Greci. Kako se moglo i pretpostaviti, nije bila dizajnirana za osvajanje nagrade.
Izvor: New Liturgical Movement
