Povodom prvog nacionalnog Hoda za život koji se ovu subotu, 21. svibnja održava u Zagrebu…
„Ne ubij“ je Peta Božja zapovijed. Pa zašto bih trebala biti ogorčena zbog nekog rata negdje u svijetu, ako se tu među nama u našim gradovima i našim dezinficiranim i sterilnim bolnicama odvija GENOCID nad žrtvama koji su najslabiji među slabima, najranjiviji među bespomoćnima i najmanji među najmanjima, nad djecom koja pokušavaju rasti pod srcima svojih majki?
Ovako se oglasila katolička novinarka Costanza Miriano, rođena 1970. godine, supruga, majka četvero djece, pisac, članica je Odbora “Branimo našu djecu” koja je u Rimu organizirala Dan obitelji 2015. (milijun ljudi je nazočilo tom skupu ) i Dan obitelji 2016. (dva milijuna ljudi je nazočilo tom skupu ) kako bi prosvjedovali protiv legalizacije “istospolnih brakova” i uvođenja rodne ideologije u vrtićima i školama.
Kao gost televizijskog kanala talijanske biskupske konferencije, TV2000, kazala je kako joj je teško razumjeti nove trendove u Katoličkoj crkvi u zapadnoj Europi kao i u vrhu sveopće Crkve:
Žao mi je, ispast će da se ponavljam, ali za mene ta sva priča o ratu i miru nema puno smisla, sve dok se opet ne započne ozbiljna rasprava o pobačaju. Jer kakvog smisla ima s jedne strane opravdavati nasilje kao apsolutno pravo, napredak i oslobođenje, dok se pak drugo nasilje treba spriječiti, kao nedopustiva okrutnost?
Tko odlučuje koje je nasilje dobro, a koje loše? Osim prava na samoobranu svaki oblik nasilja je loš.
