Napokon, odlučna akcija za rješavanje financijske korupcije u Vatikanu! Napokon je visoki prelat odgovoran za svoja zlodjela!
Nakon godina obećavanja reformi i odgovornosti – dok je prava moć ostajala u rukama onih koji su se protivili reformi – papa Franjo konačno je promijenio obrazac.
Razmotrite zapanjujuću štetu koju je kardinal Giovanni Angelo Becciu nanio reformi prije nego što je napokon bio prisiljen dati ostavku:
– Becciu je spriječio reforme koje je predložio kardinal George Pell, blokirajući neovisnu reviziju i uspješno potkopavao autoritet novog Tajništva za gospodarstvo.
– Becciu je vatikanskog glavnog revizora Libera Milonea prisilio na nagli odlazak, prijeteći mu kaznenom prijavom kad je pokušao istražiti Becciuove financijske poslove.
– Becciu je pomogao otjerati Ettorea Gottija Tedeschija s mjesta šefa Vatikanske banke, zatražio od Renea Bruelharta da podnese ostavku na mjesto predsjednika Uprave za financijske informacije i Domenica Gianija doveo u neodrživu poziciju zbog koje je morao podnijeti ostavku na mjesto šefa Vatikanske žandarmerije.
Sad kad je Becciu dao ostavku i izgubio svoje povlastice kao član Kardinalskog zbora, možda bi bilo mudro ponovno podsjetiti se na ove poteze. Kako je ometao rad tolikih potencijalnih reformatora? Kako je stekao dovoljan utjecaj da preživi toliko dugo, čak i kada su se množila pitanja o njegovu financijskom poslovanju?
U mnogim aspektima slučaj Becciu zrcalio se u slučaju Theodora McCarricka, posljednjeg prelata kojem su oduzete kardinalske povlastice. Becciuova zlodjela manje su zastrašujuća, a kazna mu je manje stroga (nije laiciran, a vatikanski su mediji, izvještavajući o ovome, istaknuli njegovu titulu kardinala, iako su mu oduzete povlastice članstva u Zboru). U oba slučaja, disciplinska mjera od strane Vatikana ostavlja katolički puk s pitanjem: Tko su bili njegovi sponzori i zaštitnici? Kada ćemo saznati punu istinu o njegovoj uporabi i zlouporabi crkvene moći?
Kratka objava vijesti iz Vatikana o Becciuovoj ostavci nije dala nikakve tragove o uzroku njegova pada. (možda je neposredni povod bio članak koji je talijanski časopis L’Espresso navodno pripremio za objavljivanje, a u kojem se detaljno opisuju sumnjive njegove transakcije). No, Becciu je mjesecima bio u fokusu istrage barem dva velika financijska skandala. Prije gotovo godinu dana, u analizi financijskih problema Vatikana, napisao sam: „Kardinal Angelo Becciu u dubokim je problemima.” Catholic News Agency, koja je izvršila odličan posao istražujući detalje financijskih skandala, sada je izradila izvrstan sažetak slučaja protiv Becciua.
Becciu nije bio samo još jedan vatikanski dužnosnik koji se amaterski bavio financijskim poslovima. (žalosno, ali mnogo je drugih u toj kategoriji) Bio je sostituto: vatikanski ekvivalent šefa ureda, čuvar svih papira koji prolaze kroz Rimsku kuriju, moćni prelat koji se gotovo svakodnevno sastaje s Papom. Imao je potpunu kontrolu nad prihodima od prikupljanja milostinje za Petrov novčić, a kada je uložio ta sredstva, iako za to nije bio ovlašten, njegove su odluke ostale neupitne – sve dok ti dosadni reformatori nisu počeli pitati kamo ide sav novac.
Čak i tada, kada su vatikanski istražitelji pretresli Becciuov bivši ured u Državnom tajništvu prošlog listopada, tražeći odgovore na njihova pitanja, rezultati su pokazali trajni Becciuov utjecaj. U roku od nekoliko tjedana, Bruelhart je dao ostavku na mjesto šefa Uprave za financijske informacije, koja je ispitivala transakcije; Giani je dao ostavku na mjesto šefa Vatikanske žandarmerije, koja je vodila prepad. A kardinal Pietro Parolin, vatikanski državni tajnik, dao je izjavu potpore izmučenom kardinalu Becciuu.
U to vrijeme, međutim, kardinal Becciu više nije bio sostituto. Dobio je kardinalski crveni šešir i unaprijeđen na novo mjesto prefekta Kongregacije za kauze svetaca. I to je još jedna zanimljiva priča.
Kad je kardinal Pell izvršio prvu rigoroznu analizu vatikanskih financija, Kongregacija za kauze svetaca ušla je pod posebno ispitivanje. Tajništvo za gospodarstvo utvrdilo je gotovo potpuni nedostatak kontrole nad korištenjem sredstava prikupljenih od vjernika za promicanje procedure proglašenja svetaca. Da bi se situacija riješila, Vatikan je 2016. donio nova pravila, specifična za tu Kongregaciju. I dvije godine kasnije, ironičnim potezom, nadbiskup koji je kao sostituto učinio niz sumnjivih financijskih transakcija postao je kardinal na čelu Kongregacije s poviješću sumnjivih financija.
Da budemo pošteni, nema razloga sumnjati da se Becciu slobodno koristio financijama Kongregacije za kauze svetaca. Vatikan je već nametnuo kontrolu potrošnje; a vjerujemo da su se zloupotrebe rješavale. Ali pitanja u vezi s tim uredom i svim ostalim uredima unutar Vatikana nastavit će se sve dok ne saznamo istinu o neobičnoj karijeri kardinala Becciua i vatikanskoj kulturi koja ga je podržavala.
