Možda najveće iznenađenje u novim Pitanjima radi odgovora te dubinskom ispitivanju Relatio Synodi – odnosno Vatikanskom zahtjevu za mišljenjem radi pripreme iduće Sinode u listopadu – nisu pitanja koja su uključena, nego iznenađujuća odsutnost pitanja koja bi trebalo očekivati u takvom dokumentu. Među četrdeset šest pitanja, nijedno nema izravnu vezu s kontracepcijom.
Zapanjujuće. Kako može Sinoda koja se bavi pastoralnim pitanjima braka i obitelji danas, potpuno isključiti bilo kakav govor upravo o temi koja je u središtu tih pitanja već pedeset godina?
Ovaj propust jednostavno ne može biti slučajan. Kontracepcija neosporno ima ozbiljan utjecaj na instituciju braka. Neki čak možda tvrde pozitivan utjecaj, ali sigurno nitko ne može opravdano reći da je to marginalna stvar. A ipak- ovdje imamo dokument koji je nikako, ni izravno ni neizravno, ne spominje. Ima nekoliko općih pitanja o poticanju velikodušnosti prema životu i bitnoj povezanosti između braka i otvorenosti životu. I to je dobro. Ali nikako ne dotiče očitu vezu između kontracepcije i činjenice da su mnogi brakovi zatvoreni životu.
Dokument spominje demografske “promjene” i pita: “jesu li ljudi svjesni teških posljedica?“, ne navodeći jasno o kojim se promjenama stvarno radi, i tako izbjegava ozbiljne opise poput “demografskog samoubojstva” ili “demografske zime“, izraza koje je koristio sam Ivan Pavao II.
U Humanae Vitae ova “promjena” je shvaćena kao veliki porast broja stanovnika, ali danas to nije slučaj. Koliko važan i može biti problem ako on zaslužuje samo jednu rečenicu u pitanju pod brojem 43? Zemlje Europe su u demografskom slobodnom padu, a dokument ima jednu neodređenu rečenicu i ne spominje kontracepciju ni ovdje niti negdje drugdje?
Ali nije samo demografska kriza ona koja zaslužuje barem neki spomen kontracepcije i kontracepcijskog mentaliteta. Zasigurno, središnji uvid blaženog Pavla VI., a posebno sv. Ivana Pavla II, bio je da je praksa kontracepcije u braku destruktivna ne samo zbog prokreativnog smisla i svrhe braka, nego s obzirom i na ujedinjujuću dimenziju braka.
Što više, očita nezainteresiranost s obzirom na kontracepciju jasno implicira kako kriza bračne nestabilnosti i raspada obitelji ima malo ili nimalo veze s činjenicom da ogromna većina čak i katoličkih parova koristi kontracepciju.
Osim toga, tu je opipljiva zatupljenost u nerazumijevanju neuspjeha kateheze i pripreme za brak diljem svijeta, a tiče se teme moralnog zla kontracepcije. Pa ipak, dok dokument ima pitanja vezana za katehezu i pripremu za brak, primjerice o nerazrješivosti braka, nema pitanja koja se odnose na odgovarajuće kateheze i pripremu za brak kada je riječ o kontracepciji – osim ako vjerujete da ga pokriva pitanje vezano uz “otvorenost životu”, što je apsurdno.
Dakle, što se onda ovdje događa?
Kroz jedno pola stoljeća, veliki dijelovi vodstva Crkve, svećenika i biskupa, podjednako su postali tihi, blago rečeno, kada je riječ o kontracepciji i pripremi za brak. Slično je bilo i u ispovjedaonici. Bila je to tiha revolucija. Nisu mogli promijeniti nauk, pa su jednostavno ignorirali učenje.
Objašnjava li to šutnju u dokumentima za Sinodu? Ovo učenje se ne može mijenjati, a papa Franjo je jasno potvrdio tu činjenicu. Ali ipak, čini se očitim da su mnogi crkveni čelnici i dalje slijepi za istinu o učenju dvaju velikih papa, da je kontracepcija otrovna pilula za brak i za društvo u cjelini.
Dakle, što je onda rješenje?
Možete činiti ono što su mnogi radili već desetljećima: samo zakopati problem u tišini. Govoriti nejasno o “otvorenosti životu” i “velikodušnosti” u braku, ali ne navoditi da kontracepcija izaziva ljude na zatvorenost prema životu ili sebičnost kada se radi o djeci. To je usporedivo s medicinskim panelom koji govori o AIDS-u, ali ne spominje da je promiskuitetni seks usko povezan s transmisijom.
Stari “Europski Savez”, koji je bio toliko snažan, barem u ranim fazama Drugog vatikanskog sabora, bi se mogao vratiti na tron u ovoj Sinodi. Glavni zagovornici kontracepcije na II. vatikanskom su uglavnom bili europski teolozi i biskupi koji su kao dio europskog saveza tako dobro prikazan u knjizi oca Ralpha Wiltgena ‘Rajna utječe u Tiber‘.
Imena su se promijenila, ali osnove odbacivanja nauka Crkve o kontracepciji i dalje stoje. Pastoral “osjetljivosti” zahtijeva da, ako ljudi žele kontracepciju, onda je moraju imati. To sigurno nije cilj Sinode, ali to je problem koji neće nestati. Ako Sinoda šuti o ovom pitanju, to će gotovo sigurno značiti da je Crkva napustila ovo pitanje na “pastoralnoj” razini.
Tragedija je što ova Sinoda može imati vrlo pozitivan učinak, ne samo na obnovu braka, nego i na spašavanje europskog kontinenta koje je sklon samouništenju. Ako se pitanje kontracepcije ne riješi, direktno i na pozitivan način, nadolazeća sinoda će imati malo utjecaja na konačnu obnovu i stabilnost braka, a Europa uz Ameriku i velik dio ostatka svijeta, i dalje će biti na svom putu demografskog samoubojstva, ne oružjem za masovno uništenje, nego sitnim, ali moćnim, pilulama.
Piše vlč. Mark A. Pilon za The Catholic Thing
