David Rodriguez, njemačko-španjolski državljanin koji živi u Njemačkoj posljednjih 30 godina, zaljubljen je u svoju katoličku vjeru. Župljanin župe St. Herz Jesu u Berlinu, za National Catholic Register kaže da su “sakramenti poput vode koja mi je potrebna za duhovni život.”
Ali uznemiren službeno podržanim Njemačkim sinodalnim putem – koji je ranije ove godine prihvatio niz rezolucija koje odstupaju od ustaljenog crkvenog učenja – i očajnički želeći prestati financijski tome doprinositi, Rodriguez razmatra mjeru kojom bi, prema trenutnoj crkvenoj praksi u Njemačkoj, doveo u opasnost svoj pristup sakramentima: pravno gledajući odvojio bi se od Katoličke Crkve u Njemačkoj.
To je dramatičan korak, koji uključuje javno odricanje od članstva u Crkvi pred državnim dužnosnikom. Taj se potez u Njemačkoj uvelike smatra de facto “samo-ekskomunikacijom”, budući da je onima koji to prihvate tehnički zabranjen pristup Euharistiji, ispovijedi te drugim sakramentima, pa čak i kršćanskom ukopu. Crkveno sudjelovanje je također ograničeno, jer je također zabranjeno obnašanje crkvene službe ili zaposlenje, sudjelovanje u biskupijskim ili župnim vijećima, pa čak i kumstvo.
Ali osim prihvaćanja dobrovoljnog siromaštva, isključenje je trenutačno jedini mogući način da odrasla osoba, službeno registrirana kao katolik u Njemačkoj, prestane plaćati obvezni Kirchensteuer (“crkveni porez”), koji osigurava većinu financiranja njemačkih katoličkih biskupija i u konačnici sam Sinodalni put.
I sa Sinodalnim putem koji je glasovao za provedbu niza heretečkih rezolucija na svojoj završnoj skupštini prošlog ožujka — uključujući blagoslove za istospolne veze, pokušaja zaređenja žena i poduzimanje pripremnih koraka za uspostavu stalnog sinodalnog vijeća koje je zabranio Vatikan — nastavak davanja doprinosa vrijeđa savjest mnogih njemačkih katolika koji žele biti vjerni Sveopćoj Crkvi.
Stoga, dok se veliki broj ljudi odvaja od Katoličke Crkve u Njemačkoj, iz želje da više ne financiraju vjeru u koju više ne vjeruju niti je prakticiraju, postoje i katolički vjernici poput Rodrigueza- koji sve više razmišljaju o odricanju od svog članstva iz drugih razloga – i postavljaju pitanje, u svjetlu stalne problematične putanje Sinodalnog puta u Njemačkoj, trebaju li “napustiti Crkvu (u Njemačkoj) kako bi ostali katolici” – ili barem kako ne bi nastavili kršiti svoju savjest.
Prema Birgit Kelle, glasnogovornici njemačke laičke skupine Novi početak (Neuer Anfang), koja je bila kritična prema Sinodalnom putu, “ne prođe ni jedan dan” a da organizaciju ne kontaktiraju njemački katolici zgroženi smjerom Sinode, te pitaju trebaju li napustiti njemačku crkvenu strukturu kako bi izbjegli njezino financiranje.
Kelle je izjavila da je crkveni porez dugo bio izvor frustracije za njemačke vjernike, ali postupci Sinodalnog puta samo su pojačali zabrinutost.
“Mnogi vjernici se zaista tresu i više se ne mogu pomiriti sa svojom savješću da daju novac instituciji koja se glasno oprašta od jedinstva Crkve.”
Kelle opisuje situaciju u kojoj su mnogi katolici rastrgani između održavanja svojeg članstva u javno priznatoj crkvenoj strukturi i rada za njezino dobro, ali i nepridonošenja projektu za koji vjeruju da gura Njemačku Crkvu prema raskolu s Rimom.
Ovaj rat se odvija u srcima njemačkih katolika poput Axela Müllersa, koji živi u biskupiji Aachen. Katolički poduzetnik i otac troje djece glasno se protivi sinodskom putu i sadašnje uređenje smatra neprihvatljivim.
“Vrijeđaju vas i onda vas tjeraju da platite za to”, istaknuo je.
Pa ipak, koliko god se Müllers protivio Sinodalnom putu i činjenici da njegov crkveni porez pomaže u njegovu financiranju, mogućnost da se službeno odrekne svog članstva u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj gotovo je previše bolan za razmatranje.
“To bi mi slomilo srce”, priznao je.
Papa Benedikt XVI., rođeni Nijemac, bio je poznati kritičar crkvenog poreza. Tijekom njegova papinstva, Vatikan je izdao odluku iz 2006. koja se naširoko tumači kao pojašnjenje da njemački katolici koji se odluče izaći iz članstva koje je pravno regulirano u Crkvi zbog crkvenog poreza, ne čine nužno “formalni čin” prebjega. A u intervjuu iz 2016. godine, tadašnji papa emeritus rekao je da je imao “ozbiljne sumnje u ispravnost sustava kakav jest” i da “automatsko izopćenje onih koji ga ne plaćaju, po mom mišljenju, nije održivo.”
No njemački se episkopat odupirao nastojanjima da obuzda crkveni porez ili barem ponudi alternativu. Najznačajnije, opći dekret Njemačke biskupske konferencije iz 2012. ponovno je potvrdio da odvajanje predstavlja “namjerno i svjesno udaljavanje od Crkve” koje “krši dužnost održavanja zajedništva s Crkvom i dužnost financijskog doprinosa kako bi Crkva mogla ispuniti svoje zadaće.” Biskupskim dekretom utvrđene su i spomenute sakramentalne i crkvene posljedice isključenja.
Mnogi kanonski pravnici kritizirali su trenutnu situaciju crkvenog članstva u Njemačkoj. Otac Gero Weishaupt tvrdio je da pravni istup iz građanski priznate Katoličke Crkve nije dovoljna osnova da se katolicima uskrate sakramenti i obnašanje dužnosti koje posjeduju po pravu, osim službene izjave o izopćenju od strane odgovarajućih biskupskih vlasti.
Preporuka udruge Neuer Anfang katolicima koji su zabrinuti zbog sveukupnog smjera Crkve u Njemačkoj i frustrirani što njihovi euri pomažu financiranju je- da “ne donose ishitrene odluke i čekaju i vide što će se zapravo dogoditi”.
“Zasad postoje samo rezolucije Sinodalnog puta, ali one de facto nisu obvezujuće prema crkvenom pravu”. Sve dok se ne provode, oni su samo suvišan komad papira.
Također su dodali bi u slučaju “izoliranih provedbi” rezolucija Sinodalnog puta, njemački katolici trebali dati vremena Vatikanu da odgovori, “budući da postoje naznake da Rim polako postaje prilično iznerviran njemačkim stavom da kreće svojim samostalni putem”.
“Ne treba napustiti Crkvu svog svega ovoga; ostavimo nešto posla i za Duha Svetoga.”
Nema pomoći iz Rima
Udruga Neuer Anfang i Kelle također savjetuju da njemački katolici izraze svoje nezadovoljstvo svojim lokalnim pastirima. Ali mnogi su to već učinili na još višoj razini, šaljući izravne apele u Rim posljednjih godina – ali s malo rezultata.
Papinski nuncij u Njemačkoj, nadbiskup Nikola Eterović istaknuo je da se odvajanje od Crkve u Njemačkoj zbog zabrinutosti oko financiranja njezine sadašnje putanje „smatra napuštanjem sustava financiranja crkava u Njemačkoj, ali ne i kao otpadništvo od katoličke vjere. ”
Međutim, nadbiskup Eterović nikada se nije osvrnuo na središnju brigu o primanju sakramenata ako netko napusti Crkvu, samo je napisao da kao ”apostolski nuncij u Njemačkoj uočavam ove brige i potrebe vjernika te ću ih rješavati u skladu sa svojom služnom izvještavajući Svetog Oca i odgovarajuće urede Rimske kurije”.
Ali dok Rim ne odgovori konkretnim rješenjima, njemački katolici morat će nastaviti plaćati za crkvenu ustanovu koja otvoreno promiče ono što oni vide kao odstupanje od katoličke vjere – ili riskiraju da “idu sami” i potencijalno izgube pristup sakramentalnom životu koji ih održava.
