Koja je temeljna zadaća kršćanina i za koju svrhu je primio darove od Boga? Sigurno nije zbog čuvanja dobrih odnosa sa svijetom kojemu smeta Sv. Ivan Pavao II s križem, niti zbog ekoloških udruga i malih zelenih, niti zbog zastupanja lažnih manjina i sličnih lažnih putokaza.
Današnje evanđelje pred nas stavlja pitanje: KAKO ĆEMO BITI OCJENJENI KADA GOSPODAR NA KRAJU ZATRAŽI RAČUN?
PRESUDNO ĆE BITI KORIŠTENJE TALENATA KOJE NAM JE BOG DAO.
Prispodoba nam govori o talentima koje smo primili i njihovu korištenju. Treći sluga je naizgled čuvao ono što je primio, ali naglasak je na to da je on sakrio ono što je primio. On je svoj život tako organizirao da se ni po čemu ne vidi kako on ima veze sa svojim gospodarem. Na neki način on je tražio sigurnost bez ikakve veze s njim.
LAŽNI MIR I LAŽNA SIGURNOST…
Lijepo napisa upozornje sv. Pavao u Prvoj Solunjanima – Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili „Mir i sigurnost“, zadesit će ih iznenadna propast…
Mi ne smijemo podleći tom omamljujućem duhovnom ozračju koje nudi lažnu sigurnost dok kotao ratova (naročito duhovnih) vrije i ključa ispod površine…
Primljene vjerske istine (primljeni talenti) nisu nam povjerene da bismo ih zakopali i činili neprepoznatljivima.
„MIR će biti DJELO PRAVDE“ (vidi Iz 32, 17), napisa prorok… Nije dakle moguć mir sa svijetom koji je protivan Bogu, jer nema pravde bez Boga, niti je moguće raditi mirovne pregovore sa vragom…
Naša je zadaća beskompromisna jasnoća da nas ne bi zavela lukavošću zloća… Mi nismo dakle tu gdje jesmo da bismo se dodvoravali ili svidjeli svijetu, jer se takvo sviđanje ne sviđa Bogu. Božja riječ će uvijek nekim ušima biti tvrda (tvrd govor), pa je takvom trebamo naviještati: ona ne podnosi biti zakopana ili plasirana u celofanu: ona traži jasnoću i to onu razotkrivajuću…
Kako je priznao jedan bezbožnik u Rusiji slušajući jednog ruskog starca – Iako mi se ne sviđa kako govori, ali govori istinu. No, baš zbog te istine ušutkajte ga, jer ako ga nastavimo slušati propast će naša lijepo zapakirana laž. Mi moramo govoriti našu istinu, Božju istinu, da ne bi laž zahvatila one kojima smo poslani…
JASNOĆA PRIMLJENOGA…
U našem životu mora biti jasno vidljivo od koga smo primili darove i vrednote, život i tolike ljepote. VJERA KOJA NIJE AKTIVNA, SVJEDOČKA GASI SE. Kakav je to kršćanin kojemu je dokaz pripadnosti Kristu sakriven u matici krštenih, dok on sam (da bi se svidio bljesku svijeta) izglasava zakone protivne Bogu ili šuti kad treba dignuti glas.
Koja je temeljna zadaća kršćanina i za koju svrhu je primio darove od Boga? Sigurno nije zbog čuvanja dobrih odnosa sa svijetom kojemu smeta Sv. Ivan Pavao II s križem, niti zbog ekoloških udruga i malih zelenih, niti zbog zastupanja lažnih manjina i sličnih lažnih putokaza.
Primili smo darove da bi križ bio vidljiv, da bismo jasno rekli kako će svaka ekologija i civilizacija bez Boga propasti, a tako i sve drugo što je zasnovano na grijehu.
BOG OD NAS TRAŽI RIZIK, IZLAGANJE: na kraju ulaganje primljenog donosi mnogostruki dobitak.
SVE ŠTO IMAMO, ŠTO SMO PRIMILI TREBA BITI U SLUŽBI KRALJEVSTVA BOŽJEGA. Zakopati primljeno znači koristiti na krivi način, zloupotrijebiti…
Mi se ne možemo isključiti, praviti neutralnima, i živjeti po svom ili ići tamo gdje je sve po mom… Zašto? Pa vrlo jednostavno, zato jer nismo plod slučajnosti, jer sve ono što smo primili trebamo negdje prije ili poslije i pokazati.
STVARI DOBIVAJU VRIJEDNOST TEK KAD SE OTKRIJU. Nedavno je otkriven jako vrijedan dijamant. Je li on vrijedio prije nego li je otkriven? Jest naravno, ali nitko nije znao za njegovu vrijednost, i nitko nije imao koristi od njega. Ovako pak, nakon otkrića sve su kamere uprte u njega i njegova vrijednost sve više raste.
Ako mi sakrivamo ono što smo primili od Boga kako će netko drugi saznati za vrijednost onoga što smo primili, i kako će poželjeti i sam pripadati tome Bogu koji daje takve darove ljudima…
Darovi koji su nam dani od Boga dani su nam iz razloga da ih upotrijebimo za službu drugim ljudima, te da i drugi kroz njih upoznaju Boga.
UČINITI VIDLJIVIM LJEPOTU ZNAČI UMNAŽATI LJEPOTU, jer mnogi postaju tako dionici ljepote…
Rad na spasenju što više duša – to je umnažanje telanata!
NISU SVI PRIMILI ISTO TALENATA, ALI SVAČIJE ĆE BITI MJERENO U ODNOSU NA BOGA.
Najgore će proći oni koji su sakrili da imaju ikakve veze s Bogom i koji su ignorirali ono što su primili od Boga. Nekako se stječe dojam kao da živimo u doba kad se mnogi natječu tko će više zakopati i sakriti primljenih talenata, odnosno kako što više sakriti jasnoću primljenih istina i što više ljudi zbuniti. Istovremeno se nude neka čudna obećanja i čudne sigurnosti.
No, moramo znati kako nema sigurnosti bez Boga. I moramo znati kako je svako zbunjivanje i nedorečenost s puno smješkanja znak Zloga (njegovo je oružje obmana).
U zadnje vrijeme, čak i neke važne glave, sve više sakrivaju primljene talente i sve je manje jasno iz onoga što govore što zapravo žele reći. I teško je razabrati kako je njihova prva zadaća zapravo obrana pravovjernosti i zastupanje temeljnih istina koje nam je objavio naš Gospodin Isus Krist.
JASNOĆA NAVJEŠTAJA JE OTKRIVANJE I UMNAŽANJE TALENATA!
Navještanje Evanđelja nije klima ni ekologija: jest, ali klima i ekologija duše i ljudskog spasenja. Mi smo za tu namjenu primili talente od Boga, i tu nam zadaću nikakva aktivnost ne smije sakriti, i jasnoću te istine umanjiti.
VIŠE NEGO KLIMATSKE PROMJENE TREBAJU NAS DAKLE BRINUTI KLIMATSKE PROMJENE NA DUŠI… i kako spasiti tu dušu!
Kako dakle poruku spasenja učiniti dostupnom svakom čovjeku, kako što jasnije ljudima navještati istine vjere, te da svi upoznaju jedinog Spasitelja svijeta.
Bog će tražiti od nas na kraju svega da položimo račun i pokažemo kako smo uložili ono što smo od njega primili… Ovdje je dakle riječ o poruci spasenja, i radu na izvršenju one zadaće koju je Isus dao svojim učenicima.
Što je dakle drugo, posebno u ovakvim slučajevima, primljeni talent nego poruka spasenja koja treba biti navještena drugima, i koja se na taj način umnaža: RAD NA SPASENJU DUŠA TO JE UMNAŽANJE PRIMLJENIH TALENATA…
Sa starnice dominikanci.hr
