Sveti Pavao u svom pismu Efežanima (5, 3-4) navodi načelo kršćanskog diskursa, bilo u pisanom obliku ili u govoru: “A bludnost i svaka nečistoća i lakomstvo neka se ni ne spominje među vama, kao što se pristoji svetima! Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje!”
Zato je nadbiskup Charles Chaput iz Philadelphia s pravom već na samom početku Sinode o mladima intervenirao, rekavši da frazu “LGBTQ” treba izbjegavati u službenim crkvenim dokumentima.
Govoreći svojoj braći biskupima, nadbiskup – jedan od pet američkih biskupa izabranih da sudjeluju na sinodi – rekao je da Crkva “ne kategorizira ljude” prema njihovim “seksualnim apetitima”.
Inače, sekularni aktivisti su izmislili pojam “LGBT” kako bi opisali ono što smatraju nizom prihvatljivih seksualnih orijentacija ili preferencija životnog stila: lezbijke, homoseksualce, biseksualne i transrodne osobe. U modernoj upotrebi termin LGBT se odnosi na različitost seksualnosti i kulture na osnovi rodnog identiteta, te se ponekad koristi kako bi opisao bilo koga tko nije heteroseksualan umjesto da bi opisao samo lezbijke, gay muškarce, biseksualne te transrodne/transseksualne osobe. Ovaj termin je usvojila većina LGBT društvenih centara i LGBT medija u većini zemalja engleskog govornog područja.
Zato, šire gledajući, reći ili napisati “LGBT” s namjerom da ga se koristi kao opis koji točno predstavlja stvarnost je zapravo prihvaćanje ideologije koja stoji iza njega, izgradnja svemira kojeg nije stvorio Bog. Jedno je spomenuti akronim kako bismo ga kritizirali, ali spomenuti ga neutralno ili pozitivno znači priznati njegove lažne premise.
U svojoj intervenciji, nadbiskup Chaput je rekao: “Ne postoji LGBTQ katolik” ili “transrodni katolik” ili “heteroseksualni katolik”, kao da naši seksualni apetiti definiraju tko smo; kao da ta obilježja opisuju izdvojene zajednice različitog, ali jednakog integriteta unutar stvarnog crkvenog zajedništva – Tijela Isusa Krista. To nikada nije bilo istina u životu Crkve, i nije istina ni sada.”
Nadbiskup je također rekao kako Crkva, umjesto da mladima nudi “laskanje”, mora prepoznati da su oni često oblikovani kulturom koja je i duboko privlačna i uglavnom ateistička”. Evangelizacija bi u ovom kontekstu mogla biti “težak posao”, istaknuo je. No, “ako nam nedostaje povjerenje da propovijedamo Isusa Krista bez oklijevanja i bez izgovora svim generacijama, pogotovo mladima, onda je Crkva samo još jedan dobavljač etičkih zakona koje svijet ne treba”.
