Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena… Ko ljiljan, nek bujno cvatom cvate, nek od veselja kliče i nek se raduje… (Iz 35, 1-2).
Problemi nastaju već u osnovnoj školi đaku koji nije naučio na vrijeme rješavati svoju zadaću. Prepreka na putu nije uklonjena ako sam je zaobišao, a to ću saznati ako mi se bude žurilo u povratku a na nju (zbog žurbe) zaboravim. Susretnem nedavno jednog gospodina i vidim šepa. Što vam se dogodilo? – upitam ga.
Nagazio sam na hrđavi čavao koji je virio iz jedne daske. I što je najgore, malo prije toga tu sam dasku maknuo da se ne bi netko naboo, a onda sam nešto kasnije prošao baš onuda gdje sam odbacio dasku. I, eto… – objasni mi čovjek s kiselim osmijehom.
Kad bih svom pokojnom ocu pomagao na gradilištu od mene je tražio da prije nego sklonim neku dasku najprije povadim čavle iz nje. Rekao mi je kako je to jedna od prvih stvari koji se moraju napraviti kad se sklanjaju daske, jer nije dovoljno samo skloniti dasku. I baš taj dio posla mi je tada bio od svega najmrži. No, susrevši gospodina koji se ozbiljno ozlijedio, i još je morao primiti injekciju protiv zatrovanja, sjetio sam se očeva savjeta.
Što je ono što nas podiže iz neraspoloženja: lijepa riječ, osmijeh, razumijevanje, netko tko nas može saslušat, od koga možemo čuti pravi savjet za život… Kažu za svetog Leopolda da je u ispovijedi imao poseban dar slušanja i dar pravog savjeta kako bi se osoba lakše oslobodila nekog grijeha… Sloboda za čovjeka počinje onda kad je susreo čovjeka s porukom koja je jača od one koja ga trenutno zarobljava, i kad je prihvati kao program za svoj život. To je početak rješenja, a ponuđen je svakom čovjeku koji odluči sudjelovati i poslušati taj program. Tada se pustinja i zemlja sasušena pretvara u rascvjetali vrt.
Ma nemoj mi govoriti da ti se ne isplati obraditi vrt, jer lažeš! I ne samo da laže onaj tko to tako govori, nego i i još dodatno griješi jer je dopustio da vrt zaraste u drači i korovu. A što li je tek sa zapuštenom dušom?! Pitali jednom neki susjedi ženu staricu koja je upravo obrađivala i sadila svoj vrt, zašto se muči, za koga sadi kad je sama. Pogleda ih starica pa će im s osmijehom – Eto za vas gotovane kojima se ništa ne isplati.
Što god radiš, moj dragi brate i sestro, ako ti nije zaliveno Božjom riječju, Božjim blagoslovom ne isplati ti se; i koliko god zbijao u jastuk badava se mučiš, jer će to sve crvi rastočiti, pa i tebe ako činiš djela bez Boga. Život bez Boga se zaista ne isplati, i bolje bi bilo biti kamen nego tako živjeti. S Bogom pak sunce dolazi i potiče na bujnost, na životnost, tako da i kosti starice iznenađuju promatrače. Gospodin učvršćuje njihova koljena, ukrijepljuje njihove ruke.
Oni koji žive od Boga i od Božje riječi ne mogu biti zatvoreni ni u tamnici. Ivan Krstitelj i zatvoren, i pred mučeničku smrt traži poruku života od Isusa. Njemu je jako važno čuti još jednom u tamnici kako ga tama ne bi poljuljala, pa zato po svojim učnicima šalje pitanje Isusu: Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?
Isus zna koliko će biti važna Ivanu poruka koju mu šalje po onima koji su to i sami čuli, vidjeli i doživjeli – Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se najvešćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni nada mnom.
Isusova poruka je poruka spasenja čitavog čovjeka, preobraženja svakog dijela našega bića, a on sam je onaj koji nam donosi puninu toga života. On je rješenje za svaku našu bol, i samo on ispunja srce ispravnim oduševljenjem, mirom i radošću.
I Ivan Krstitelj kad je čuo te Isusove riječi u tamnici bio je spreman, jer je u njegovo srce legla poruka života…
I mi svoja srca trebamo učvršćivati na Riječi, jer se Dolazak Gospodnji približio (Jak 5, 7-10) svakome od nas. On je kao kiša koja dolazi svakome tko je pripremio vrt svoga srca za njega. Zato odbacimo iz svog života svaki govor i svako djelo koje to spriječava.
Kod njega su svi odgovori na životna pitanja, kod njega je savjet u pravo vrijeme. Slušaj što Gospodin govori…!
sa stranice dominikanci.hr; autor
PETAR GALIĆ, OP
