U intervju sa National Catholic Register, krakovski nadbiskup Marek Jędraszewski odgovorio je na pitanje kako se njegova zemlja, uz posljedice rata u Ukrajini, suočava i sa sankcijama iz Bruxellesa, koji se zalaže za hitno aktiviranje mehanizma za uvjetovanje korištenja sredstava iz fondova EU, inzistirajući na poštovanju načela vladavine prava.
Prije svega, EU nije učinila gotovo ništa tijekom napada u 2008., čak ni 2014. s krizom na Krimu. Sada, također zahvaljujući naporima poljske vlade i drugih zemalja, EU se budi i čini mnogo, posebno uklanjanjem gospodarskih, sportskih, kulturnih veza s Rusijom i pomažući Ukrajini ekonomskim sredstvima, a posebno oružjem. Za nas je ta solidarnost EU znak nade.
No, iako žele stvoriti savez protiv Rusije, s pravom, u Europskom parlamentu istodobno nastavljaju organizirati inicijative da se Poljska osudi zbog navodnog kršenja vladavine prava. Upravo smo osuđeni, a sada žele otvoriti novi postupak protiv poljskog pravosudnog sustava, dovodeći u pitanje demokratske mehanizme naših sudova.
Puno se priča o takozvanim “europskim vrijednostima”, ali mi Europljani više ne znamo tko smo. Prije tisuću godina, unatoč mnogim bitkama, mnogim izdajama, kršćanstvo je bilo zajednički čimbenik koji nas je ujedinio. Europa se temeljila na kršćanstvu. Sada ova zajednička baza više ne postoji. Ujedinjuje nas samo tržište, novac; postalo je vrlo teško graditi Europu. Na čemu? Tko smo mi? Ne znamo. Kako se možemo suprotstaviti ruskim ekspanzionističkim ambicijama ako ne znamo tko smo, ako ne ostanemo ujedinjeni u našem povijesnom temelju, a to je kršćanstvo? Bilo bi vrijeme da razmišljamo o tome.
S tim u vezi želim citirati i za danas vrlo relevantan ulomak propovijedi sv. Ivana Pavla II. iz 1997. u povodu 1000. obljetnice smrti sv. Adalberta:
„Možemo li ne reći da je nakon rušenja jednog zida [Berlinskog] otkriven drugi, nevidljivi zid koji nastavlja dijeliti naš kontinent — zid koji postoji u srcima ljudi? […] Čak ni nepobitna postignuća posljednjih godina na gospodarskom, političkom i društvenom polju ne kriju činjenicu da ovaj zid postoji. Baca svoju sjenu na cijelu Europu. Cilj autentičnog jedinstva europskog kontinenta još je dalek. Neće biti europskog jedinstva dok se ono ne temelji na jedinstvu duha. Ovu najdublju osnovu jedinstva primljena je u Europu i kroz stoljeća učvrstilo se u kršćanstvo svojim Evanđeljem, svojim razumijevanjem čovjeka i svojim doprinosom razvoju povijesti nacije i naroda. To ne znači želju za prisvajanjem povijesti, jer je povijest Europe velika rijeka u koju se ulijevaju mnoge pritoke, a raznolikost tradicija i kultura koje je oblikuju njeno je veliko blago. Temelji identiteta Europe izgrađeni su na kršćanstvu. A sadašnji nedostatak duhovnog jedinstva proizlazi prvenstveno iz krize naše svijest kao kršćani.”
