Srećom ili ne, Crkva u Hrvatskoj ne pruža javnosti statistike o pohađanju misa od strane vjernika. Ipak, dostupna su istraživanja iz Sjedinjenih Američkih Država i susjedne Italije, a brojke nisu nimalo ohrabrujuće. Zapravo, općenito gledano, otprilike 70 posto onih koji se izjašnjavaju kao katolici ne dolazi na mise nedjeljom.
Biskupija Arlington u Sjedinjenim Državama, koja je provela vlastito istraživanje, došla je do sličnog rezultata, opisujući ove vjernike kao “neaktivno angažirane na dosljednoj osnovi,” što znači da “moramo izići, dočekati ih, pozvati i evangelizirati.”
Možemo li, molim vas, prestati zaobilaziti problem? Tih 70% nisu samo “neaktivno angažirani”; oni izostaju s misa. “Evangelizacija” je za nekršćane. Ono što je ovim katolicima potrebno jest “katehizacija.”
Počnimo s brojevima 2041 i 2042 Katekizma Katoličke Crkve. Tu su izloženi zapovijedi Katoličke Crkve. Broj 2041 objašnjava da su ti zapovijedi obvezni pozitivni zakoni koji sadrže apsolutni minimalni stupanj moralne molitve i truda koji se zahtijeva od katolika.
Broj 2042 iznosi prvi zapovijed: “Prva zapovijed (»U dan Gospodnji i u druge zapovjedne blagdane sudjeluj u svetoj misi i uzdrži se od težačkih poslova«) zahtijeva od vjernika da dan u koji se spominje Gospodinovo uskrsnuće te u dane kada se svetkuju osobite liturgijske svečanosti u kojima se časte otajstva Gospodina, blažene Djevice Marije i svetaca, sudjeluju ponajprije u euharistijskom slavlju na kojemu se sabire kršćanska zajednica i da se odmore od onih radova i poslova koji bi mogli spriječiti takvo svetkovanje tih dana.86Nedjeljom i blagdanima zapovjeđenim sudjelovati u misi i uzdržavati se od poslova i poslova koji nisu nužni.” Postoje još četiri zapovijeda, ali ovdje možemo stati s obzirom na našu svrhu.
U zapovijedima nema “ili inače.” Biskup vas neće izbrisati s popisa registriranih zato što niste ispunili minimalne zahtjeve potrebne da biste bili katolik. Nećete dobiti latae sententiae izopćenje. Ako kažete da ste katolik, svijet će vas uzeti za riječ, bez obzira na vašu stvarnu prisutnost na misi.
Ne radi se o tome vjerujete li u sve što Crkva uči. Nije riječ o tome što mislite o homoseksualnosti. Nije riječ o vašem stavu prema preljubu, bludu, kontracepciji ili pobačaju. Nije riječ o tome dobivate li nešto od mise ili ne. Nije riječ o tome što mislite o papi.
Radi se isključivo o odlasku na misu nedjeljom. Radi se o ispunjavanju apsolutnog minimuma potrebnog da budete katolik. Barem toliko Crkva od vas traži: da budete prisutni u zajednici i štujete Boga na Njegov dan te ostatak toga dana provedete odmarajući se od briga i obveza koje vas opterećuju tijekom ostalih dana u tjednu.
Neki biskupi i župnici izgubili su iz vida važnost i nužnost štovanja Boga od strane sljedbenika Njegova Sina. Misa je, prije svega, čin bogoslužja: sudjelovanje u tome je najmanje što morate činiti da biste bili katolik.
Tvrdim da je sam pojam bogoslužja, kao najosnovnijeg aspekta naše vjere, izgubljen — ili namjerno potisnut — u pozadinskoj buci društvenih prilagodbi i moralnog relativizma. Vjera, moral i bogoslužje — lex credendi, lex vivendi i lex orandi — tri su temeljna stupa katolicizma. Bogoslužje je sustavno potkopavano više od šezdeset godina. Ipak, taj stup — ispravno bogoslužje — srž je prvog precepta Crkve.
Snižavanje značaja bogoslužje do razine gotovo potpune nevažnosti u životima vjernika ide ruku pod ruku sa skandaloznim izvješćima o široko rasprostranjenom nevjerovanju u stvarnu prisutnost Isusa Krista na oltaru tijekom mise. Crkva je to učinila sama sebi napuštanjem tvrdnje da je jedini put spasenja.
Jasno je, dakle, da je put za vraćanje vjernika na misu ponovno uspostavljanje i reafirmacija jedinstvene prirode Katoličke Crkve. Posveta kruha i vina u tijelo, krv, dušu i božanstvo Isusa Krista tijekom svete misne žrtve jedinstveno se događa u katoličkoj crkvi.
Iz gore navedenih razloga, prisustvovanje nedjeljnoj misi za članove Katoličke Crkve nije čista opcija. Vrijeme je da naši biskupi i župnici to jasno kažu.
