Dragi čitatelji,
Božić je najljudskija vjerska svetkovina po sadržaju i po raskošnom folkloru kojim vjernička stvaralačka mašta zaodijeva otajstvo očitovanja dobrostivosti i čovjekoljublja Spasitelja našega Boga (Tit 3, 4). To odjekuje u božićnim pjesmama, odsijeva u idiličnim prizorima štalice, vola i magarca. Ukrašena je okićenim božićnim drvcem i mnoštvom zasljepljujućih svjetala po ulicama. Oni koji božićno vrijeme koriste samo za lakšu zaradu i agresivnu komercijalizaciju, stvaraju izvanjski božićni ugođaj već od početka prosinca. A Crkva u uzvišenom i ozbiljnom bogoslužju došašća i božićnog vremena pruža mogućnost susreta s najdubljim otajstvima. Može li se, i treba li se, spajati jedno s drugim a da se ne izda vjerodostojnost i punina vjerovanja u spasonosno otajstvo utjelovljenja i tjelesnog rođenja vječnog Logosa? I površni folklor i ozbiljni liturgijski obrasci nastoje, svako sa svoga polazišta, dočarati i približiti “neizrecivo otajstvo da je Bog htio biti ‘Emanuel’ – Bog s nama od kojega nas ne dijeli nikakva zapreka uzvišenosti i udaljenosti” (Benedikt XVI.).
„I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“ (Iv 1, 14). Zanimljivo je usporediti taj posljednji novozavjetni osvrt na Božićno otajstvo s prvim koji donosi sveti Pavao u poslanici Glačanima, a glasi: „A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo“ (usp. Gal 4, 4). Nijedan od njih ne spominje anđele, pastire, štalice, jasle, pa čak ni ime žene od koje je Isus rođen, nego samo potresnu istinu utjelovljenja Sina Božjega. Kao da nam žele reći:
Otklonite od Božića sve kulise i sav nakit, zaustavite se pred potresnom činjenicom da je Bog postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja. S tim mislima želimo Vama i Vašima
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ TE SRETNU, USPJEŠNU I MIROM ISPUNJENU NOVU 2018. GODINU.
