U najnovijem razmatranju o Amoris Laetitia objavljenom na internetskim stranicama Papinske akademije za život, autor profesor Gerhard Höver, novi član akademije, sugerira da je pojam “intrinzično zlo”- zastario.
Crkva uči da je intrinzično zlo uvijek i svugdje grešno i nemoralno, bez obzira na namjeru ili okolnosti. To je zato što ono ne približava Bogu i sprječava opće dobro.
Ali Höver tvrdi da je pojam “intrinzično zlo” previše ograničen jer ne uzima u obzir neke “pravilnosti” unutar “nepravilnih” situacija, poput onih koje bi se mogle dopustiti ako se pridržavamo načela da je “vrijeme veće od prostora”.
“Čini se kako su teološki razlozi doveli papa Franju do toga da odbije prihvatiti ova ograničenja”, nastavlja Höver. “Ovo uopće ne osporava nužnost da nepravilnosti ne nazovemo njihovim pravim imenom, prije svega u slučajevima nepravde učinjene drugim osobama. No, Papa pozdravlja put koji je do sada bio manjkav u borbi s različitim i složenim situacijama u kojima ljudi žive.”
Höverov članak, koji donosi stajalište suprotno crkvenom učenju o intrinzično zlim činima, samo je zadnji u nizu istupa novoimenovanih dužnosnika u Vatikanu koji slično razmišljaju.
U predavanju prošlog mjeseca, moralni teolog i također novi član Akademije, o. Maurizio Chiodi, pokušao je opravdati svoju teoriju po kojoj bi se moglo dopustiti upotreba umjetne kontracepcije, a još jedan novi član Papinske akademije, isusovac Otac Alain Thomasset, izjavio je da uopće ne vjeruje u postojanje pojma intrinzičnog zla odnosno ‘zla po sebi’, iako Veritatis Splendor (enciklika sv. Ivana Pavla II. iz 1993.), primjerice, navodi da ‘intrinsece malum’ (intrinzično zlo) “ne dopušta nikakvu legitimnu iznimku”, niti ostavlja prostora, na bilo koji moralno prihvatljiv način, za kreativnost ili bilo kakva druga suprotna tumačenja.
Crkva uči da se pobačaj, kontracepcija, homoseksualni čini, preljub i drugi grješni postupci smatraju “intrinzično zlim činima”. Stoga, proglasiti ovo zastarjelim pojmom potencijalno radikalno mijenja crkveno učenje, “potkopavajući cijeli pojam moralnosti”.
Glasnogovornik nadbiskupa Vincenza Paglia, predsjednika Papinske akademije za život, izjavio je da mišljenje Hövera “ne mora nužno odgovarati stavovima akademije” i da je normalno da akademija objavljuje sažetke objavljenih radova svojih članova s linkovima na njihove pune verzije. Ako objavljuju nešto sa čim se akademija u potpunosti slaže, onda se to tako i predstavlja.
No dopustiti članovima akademije da objave teoriju poput Höverove, koja proturječi moralnom nauku Crkve i učenju prethodnih papa, nešto je sasvim novo. U prošlosti su novi članovi morali potpisati izjavu o vjernosti crkvenom učenju, ali novi statuti koji su uvedeni prošle godine okončali su taj postupak.
Na pitanje jesu li voditelji akademije bili svjesni stajališta novih članova prije nego što su izabrani, glasnogovornik je rekao da su “znali” za njih, ali je dodao kako je važno dati im “prostora”, u kontinuitetu sa ” papa Franjinom sklonošću ka dijalogu i raspravama s onima koji imaju drugačije mišljenje.”
