Izraz „nova evangelizacija“ su izvorno koristili sveti papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. kako bi se osvrnuli na jedinstvenu situaciju Zapada, u kojoj nismo propovijedali Evanđelje ljudima koji ga nisu čuli, nego se „ponovno predstavlja“ Evanđelje kulturi koja je nekoć prihvaćala Evanđelje, a kasnije ga odbacila. U osnovi taj pojam označava „ponovnu evangelizaciju“.
Lewis je u svojoj knjizi „Latinska pisma“ ustvrdio da je drevna Europa, s kojom su se susretali apostoli i rana Crkva, bila djevica koja je čekala svoga mladoženju, Isusa Krista, moderna Europa je postala bijesna raspuštenica.
Naravno da dosezanje ove sasvim drugačije publike zahtijeva prilagodbu načina na koji je poruka dostavljena. Fraza koja se koristila da to označi je bila „nova evangelizacija“.
Međutim, mnogi su frazu „nova evangelizacija“ prihvatili u manje restriktivnom smislu i koriste je u marketinškom smislu za nešto „novo i poboljšano“. Ovo je otvorilo terminologiju za zlouporabu i nerazumijevanje tako da označava oponašanje sekularnih marketinških načela i taktiku „mega-crkve“. Nekima to isto tako označava nužnu izmjenu poruke Evanđelja naglašavajući ono što je popularno i ugodno, istovremeno smanjujući ono što je izazovno i protiv kulture.
„Dobro došli“ je postalo geslo u svijetu pogrešno protumačene „nove evangelizacije“. Doček najčešće označuje nešto simpatično, ugodno, neizazvano i potpuno povučeno. Jedini je problem u tome što se Isus, kao što ćemo vidjeti, ne bi kvalificirao za članstvo u takvom odboru za evangelizaciju.
Kao svojevrsnu opomenu i ispravak većine toga, Eric Sammons je prije nekoliko godina napisao knjigu Stara evangelizaciju: Kako širiti vjeru poput Isusa. Proučite samo ovaj odlomak:
„Imamo pojednostavljenu predodžbu o tome što znači voljeti svoje bližnje. Mi to promatramo kao da trebamo biti dobri i dragi prema njima. Ipak… Isus se rijetko činio “dragim“ kako bismo mi to moderno definirali. Suprotno tome, on je obično žestok, umjeren je s komplimentima i spreman je izravno se suočiti s drugima zbog njihovih propusta. Čini se da ipak ne slijedi savjete Dalea Carnegiea o tome „kako pridobiti prijatelje i utjecati na ljude“. Ipak, on ima dublju ljubav prema svakome pojedincu nego što ćemo mi ikada zamisliti (str. 51-52)“.
Čini se da Isus nikada nije dobio memorandum kada su u pitanju mnogi moderni pojmovi evangelizacije. Sigurno je da su mnogi u Isusu pronašli izvanrednu ljubav i iscjeljenje, ali danas se to odnosi na vrstu šećerne i nježne ljubavi (shvaćene kao puke dobrote). Prije je to bila snažna ljubav i pružala je istinsko iscjeljenje, a ne puko emocionalno olakšanje.
Iscjeljenje/izlječenje često zahtijeva teške operacije. Iscjeljenje može boljeti. Mogu se otkriti duboki problemi koji zahtijevaju snažne i agresivne terapije. Mnogi ljudi traže olakšanje, ali ne i iscjeljenje. Isus se bavio izlječenjem (iscjeljenjem) i bio je više nego voljan ustvrditi da je križ nužni lijek za ono što nas muči. Kod mnogih to nije naišlo na dobrodošlicu, nasuprot ugodnoj paradigmi evangelizacije.
U svojoj knjizi Eric Sammons nastavlja nas podsjećati na pravi cilj evangelizacije:
„[Mislimo da] ako smo dovoljno dobri, svi će htjeti biti naši prijatelji. Ali to nije bio cilj Isusa Krista. Njegov je cilj bio obratiti grešnike, spasiti duše od prokletstva i dovesti ih do njihove vječne nagrade na nebu“ (str. 52).
Ciljevi su istinsko duhovno zdravlje i konačno spasenje. Gostoljubivost i stvaranje atmosfere da se ljudi osjećaju dobrodošlo je samo početak, što je pomalo nalik zubarskoj ordinaciji. Lijepa čekaonica, ugodni djelatnici, umirujuća glazba i nasmijani zubar su dobri, ali kad se postigne ugodnost, moramo razgovarati o zdravlju zuba i prijeći na posao čišćenja zuba i provjeru zubne šupljine radi bolesti desni. Ako zubar vidi probleme i ništa ne kaže jer mu je cilj da se osjećate dobro, uopće nije dobar ili suosjećajan. Zapravo je svojom šutnjom kriv za ozbiljnu zlouporabu i nedostojan je svoga naslova, doktora stomatološke kirurgije.
Isto je i s evangelizatorom. Evangelizator je nedostojan naslova ako poziv na pokajanje i obraćenje ostavi neizgovorenim. Osjećaj ugodnosti i ugodno okruženje imaju važnost, ali ako je to sve što postoji, tada se ne događa istinska evangelizacija i to je izričita zlouporaba evangelizatora, župe ili Crkve.
Istinska ljubav prema drugima želi ono što je najbolje za njih, a ne samo ono što je očito dobro ili ugodno u tome trenutku. Temeljna kerigma (navještaj Evanđelja) sažeta je u sljedećem: „Obratite se i vjerujte evanđelju“ (Mk 1, 15). To su bile uvodne riječi Isusove javne službe evangelizacije. Ozbiljno sumnjam da bi većina župa takav proglas uopće smatrala središnjim za svoj program evangelizacije.
U suvremeno doba (i vjerojatno u Isusovo doba), „pokajati se“ nije baš bila riječ „dobrodošlice“, ali ipak je riječ koja označava ljubav. „Pokajati se“ sugerira da postoje problemi i da su potrebne promjene. Da, postoje neki problemi na koje treba obratiti pažnju i neki nagoni koji se moraju nazvati grešnima bez obzira je li to politički korektno ili popularno da se kaže. Milost koja nas preobražava može nas izliječiti i usavršiti, ali moramo vjerovati Evanđelju. Vjerovati u Evanđelje znači prihvatiti mudrost križa, što je apsurd za svijet.
Stoga, izazov da se pokajemo i vjerujemo Evanđelju nije uvijek dobrodošao. Eric Sammons nadalje napominje:
„Previše katolika izbjegavat će teške teme u želji da ostanu „dobrodošli“. Ali upravo ovdje najviše uspijevamo u evangelizaciji. Da bismo mogli postati učenici, moramo biti spremni gurati se u neugodna područja … Samo tako ćemo drugoga usmjeriti da se suoči s istinom“ (str. 57).
Samo će nas istina osloboditi. Briga i razboritost pomoći će nam da znamo kako i kada preći s dobrodošlice na formiranje učenika, ali ne možemo zauvijek ostati na načinu dobrodošlice i nazvati to istinskom evangelizacijom. Pravo Evanđelje tješi nevoljnike; svakoga od nas, uključujući ljude koje evangeliziramo.
Stoga, budite oprezni. Pojam „nove evangelizacije“ nije uvijek ispravno shvaćen.
Preporučujem knjigu Erica Sammonsa kao važnu pomoć u razumijevanju da „nova evangelizacija“ ne može isključiti „staru evangelizaciju“ koju su uspostavili Isus i apostoli, a koja mora ostati naš najiskreniji model. Nije da nema pronicljivih aspekata „nove evangelizacije“; samo pripazite da novo ne prihvatite toliko da se staro odbaci. Isusov se pristup sasvim razlikovao od mnogih verzija „nove evangelizacije“. Ironično bi bilo da Isus i njegove metode nisu dobrodošle u vašoj župi.
