… onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.
Danas donosimo presjek detaljne analize oca Marka A. Pilona o mogućim štetnim posljedicama širokog prihvaćanja ”unutarnjeg suda savjesti” i vlastitog tumačenja moralnih normi.
Poziv na razgovor sa svećenikom u unutarnjem forumu radi oblikovanja ispravnog “unutarnjeg suda savjesti”, na koji se danas poziva sve veći broj biskupa i teologa, mogao bi poremetiti objektivni moralni nauk Crkve i potkopati svaku pastoralnu praksu utemeljenu na tom objektivnom učenju. To ne može i neće stati na pričesti za rastavljene i ponovno ‘vjenčane’ osobe. Ako osobna savjest može imati prednost nad objektivnim moralnim naukom i određivati pastoralnu praksu sakramenata, onda će se malo po malo sve pokušati promijeniti.
Razmislite o tome: hoće li rješavanje problema vezanih uz pastoralnu praksu, koje je vođeno sudom osobne savjeti stati na pitanju primanja Svete pričesti za razvedene osobe koje žive u nevažećem drugom braku?
Sasvim sigurno će se isti princip morati u konačnici primijeniti i na homoseksualne zajednice, odnosno na sve parove koji žive u izvanbračnoj (grešnoj) zajednici. Interni sud savjesti kao rješenja ne može se, logično gledajući, ograničiti samo na jedno pitanje “pričešćivanja”, a u budućnosti sigurno i neće.
Ono čega smo svjedoci danas, nakon objave Amoris Laetitia, je radikalno usvajanje načela subjektivne prosudbe savjesti i vlastitog tumačenja svih moralnih normi. Već je jedan belgijski biskup, kojeg je papa Franjo osobno pozvao na Sinodu biskupa, napisao knjigu u kojoj sugerira moralno odobrenje homoseksualnih aktivnosti, i priznavanje homoseksualnih brakova:
“Nema izgleda da možemo i dalje tvrditi kako su nemogući drugi oblici ljubavi izuzev heteroseksualnog braka. Nalazimo iste vrste ljubavi između muškarca i žene koji žive zajedno, kod homo-parova i lezbijskih parove … Zar ne bi trebali napredovati prema različitosti obreda u kojima možemo prepoznati ljubavni odnos između homoseksualaca, čak i iz perspektive Crkve i vjere?”
Do ovoga smo došli u samo godinu dana, i to je samo početak. Da homoseksualni lobi postoji u strukturama moći unutar Crkve je već odavno poznato. Sada su ovi isti ljudi, koji žele potkopati katolički moralni nauk i pastoralnu praksu, ohrabreni te misle da imaju alate pomoću kojih će ostvariti svoj cilj, bez obzira na cijenu. Belgijski biskup apsurdno pokušava zvučati “umjereno” u svojim ciljevima, pokazujući suosjećanje u potrazi za rješenjima u ”sivim” područjima moralnog života. No, to je varka.
Za ove neo-reformatore, moralna doktrina Crkve je samo apstrakcija i više je ne treba gledati kao obvezujuću u formiranju ispravne savjesti. Kao što je slučaj u današnjem liberalnom protestantizmu, moralno učenje Crkve bi se svelo na samo jedno od mnogih jednakih mogućih rješenja u procesu formiranja savjesti. Doista, “ispravna savjest” više neće biti načelo u novom konceptu moralnosti. Na kraju, norme će postati samo “ideali” u nekakvom apstraktnom smislu, ali u osnovi beskorisni ako ne i uglavnom besmisleni.
Do sada nema nikakvih praktičnih smjernica od strane najviših autoriteta u Crkvi o tome kako bi župnici ili biskupi trebali “pratiti” ljudi u procesu “razlučivanja” po kojem bi laici donijeli konačnu odluku savjesti u vezi moralnih pitanja, te oko njihove duhovne spremnosti za primanje Euharistije.
Dakle, što možemo očekivati u ovom i u drugim područjima pastorala? Kao što je Henry VIII. rekao: “Treba li čovjeku svećenik da mu kaže da je sagriješio?” I tako neće trebati dugo, a ljudi će se zapitati: “Zašto se uopće mučiti s unutarnjim ispitom savjesti?“
