Pročitao sam dosta burnih reakcija na dokument Kongregacije za nauk vjere o nemogućnosti „blagoslivljanja“ suštinski poremećenih odnosa.
Kao što sam već pisao, ono što mi se čini kao pravi test je sljedeće: bi li ti biskupi, „teolozi“ i „moralisti“ primijenili identične ili analogne argumente kako bi opravdali pedofilske odnose?
Ako ne, zašto ne?
Zašto, koliko mi je poznato, to nitko osim mene ne pita?
Znam probleme povezane sa postavljanjem ovoga pitanja: (1) ljudi s ograničenom procjenom logike napadat će one koji postavljaju takva pitanja s obrazloženjem da „govorimo u korist pedofilije“. I (2) drugi ljudi s jednako izazovnim sposobnostima požalit će se „da govorimo da su loši poput pedofila“.
Ali, osim ako se ovo pitanje (ili njemu slično) ne može postaviti i potražiti odgovor, ne vidim kako se rasprava može odvijati na racionalnoj osnovi. „Rasprava“ će i dalje biti, kao i do sada, neprestano ponavljanje pojednostavljenih mantri (poput „ljubav“ [nedefinirana] sve opravdava) kako bi na kraju izmorili one koji se trenutno odbijaju nakloniti pred duhom vremena.
Imali smo mnoge zahtjeve za „dijalogom“ ili “samo želimo da nas se sasluša“ ili „da se čuje naše iskustvo“ iznoseći jednostavno zahtjev da se mora slušati govornika, pristojno i po mogućnosti bez prekida, dok se nekog ne pripremi i ne prisili na predaju.
Ni u kojem slučaju se ne smije citirati Sveto pismo ili objektivno izraziti crkveni nauk (Učiteljstvo). Ako netko to učini, postaje izložen neargumentiranom zlostavljanju i preziru.
Zahtjev koji se nemilosrdno postavlja je jednosmjerno putovanje olakšano neupitnom poslušnošću i propisanim, neizbježnim zaključkom.
To je politika i proces koji jasno pokazuje od kuda potječe.
Post scriptum. Upravo sam čuo (klerika) zagovornika promjena, u nedjeljnom programu BBC-a, kako govori da „Papa može sve promijeniti“.
Kako krasan sažetak trenutnog stanja u Crkvi. Zašto je jadni Doellinger izopćen zbog toga što je odbio prihvatiti Pastora Aeternus (dogmatsku konstituciju Prvog vatikanskog koncila), dok je ovaj zastrašujući doktrinarni poremećaj prilično uobičajen… i još ni jednom nije discipliniran?
