Još od vremena Drugog vatikanskog koncila njemački teolozi su držali glavnu riječ u Crkvi, pa nije ni čudo da je velik broj njih dospio na visoka mjesta u samoj organizacijskoj strukturi Crkve. Uspon Josefa Ratzingera je najsvjetliji primjer njihovih postignuća, ali ima i tamnih točaka u tom teološkom pokretu u kojem možda najviše iskače Hans Küng. Kako god bilo, mišljenje i izjave njemačkih teologa, pogotovo kad ti isti postanu biskupi i kardinali, pomno prate vjernici diljem svijeta.
Tako je nedavno kardinal Walter Kasper na sebe skrenuo pažnju kada je održao predavanje na sveučilištu u Münsteru, rekavši kako od današnjeg pape očekuju pokretanje procesa decentralizacije Crkve, pozivajući se na pojam supsidijarnosti, ali i optužujući Franjine prethodnike koji su, po njemu, uveli novu dozu centralizma u postkoncilsku Crkvu. Vrijeme je, misli Kasper, za mijenjanje staromodne atmosfere klerikalizma u Rimskoj Kuriji, a kao primjer spominje veću ulogu žena na vodećim vatikanskim pozicijama.
Odgovarajući na pitanje o primanju sakramenta pričesti od strane rastavljenih i ponovno oženjenih vjernika, Kasper je podsjetio da je on još 1993.-e, kao biskup u Rottenburgu – Stuttgart objavio pastoralno pismo u kojem omogućuje takvima pričest nakon što su ozbiljno ispitali svoju savjest. A na temu pričesti Kasper je otišao i korak dalje rekavši da je isto preporučio i ne-katolicima kod primanja svetog sakramenta! Po Kasperu dakle, ako oni istinski mogu izreći amen nakon euharistijske molitve onda on ne vidi problem u tome da prime i pričest.
Na temu pričesti za rastavljene i ponovno oženjene vjernike oglasio se i kardinal Reinhard Marx iz Münchena koji je, unatoč odlučnom zalaganju protiv takve prakse još jednog Nijemca, ali ovog puta prefekta za Kongregaciju nauka vjera Gerhard Müllera, na konferenciji Bavarskih biskupa izjavio da je ovo pitanje još uvijek otvoreno. Eh sada, tko je u pravu? Kardinal Marx tvrdi da će se tek vidjeti. Marx je inače jedan od osam kardinala koje je papa izabrao u sastav kardinalskog vijeća a koje ima zadatak provesti reforme u Rimskoj Kuriji, što znači da on itekako ima utjecaja na zbivanja u Vatikanu.
Dakle, pripadnici njemačke teološke škole još uvijek imaju veliku ulogu u stvaranju Vatikanske politike a njihov utjecaj, čini se, nimalo ne umanjuju činjenica da nam sam Papa dolazi iz Južne Amerike. S druge strane, ne bi trebali ovdje zaboraviti ni činjenicu da je i Bergoglio u svojim ranijim danima proveo nekoliko mjeseci studirajući na Isusovačkoj visokoj filozofsko-teološkoj školi “St. Georgen” u Frankfurtu.
Jedina stvar koja mora čuditi jest da dok sama vjera u Njemačkoj drastično opada, njihovi biskupi i teolozi kreiraju ‘novu’ Crkvu za 21. stoljeću.
