“Ako bi postojao renomirani znanstveni dokazi da se neki ljudi rađaju s homoseksualnom orijentacijom, ja ne bih imao problema s prihvaćanjem te činjenice. Uostalom, teologija mi govori da smo- kao ljudska bića, svi stvoreni na sliku Božju, a ipak smo pali, i tako svi nosimo aspekte te pale prirode u srži našeg bića, a to teoretski može uključiti i homoseksualnost.”
No, činjenica je da jednostavno nema renomiranih znanstvenih dokaza da je bilo tko rođen kao gej.
Kao što navodi gay aktivist i profesor povijesti John D’Emilio:
“Ideja o urođenoj homoseksualnosti ima veliku potporu u narodu, ne samo među LGBT zajednicom. Ideja je osmišljena kako bi se ublažio uvriježen strah unutar homofobnog društva i unutrašnji strahovi homoseksualaca, lezbijki i biseksualaca. No ono najnevjerojatnije s fenomenom “rođen gay” je da su znanstveni dokazi za to krhki poput trske, ali to kao da nije važno. Ta je ideja toliko prihvaćena u društvu da i ne treba puno dokaza kako bi se činila privlačnom i vjerodostojnom.“
Drugim riječima, kako se sama ideja “rođen kao gay” pokazala tako korisnom, činjenica da gotovo ne postoji znanstvena potpora za ovu teoriju nije ni bitna, a ta ideja je učinila čuda za gay aktiviste i njihove saveznike.
I tako dobivamo argument: “Ako sam ovako rođen, kako moja seksualna orijentacija može biti pogrešna? I ako sam rođen ovakav, kako možete očekivati da ću se promijeniti?“
Ali zašto temeljiti jedan tzv. pokret za ljudska prava na lažima? Zašto ne reći istinu?
Jedna od najvažnijih gay-friendly strukovnih organizacija u SAD-u je Američko psihološko društvo, a čak i oni navode da “ne postoji konsenzus među znanstvenicima o točnom razlogu zašto pojedinac razvija heteroseksualnu, biseksualnu, gej, ili lezbijku orijentaciju.“
Slično tome, u Engleskoj, pro-gay Royal College za Psihijatriju nedavno se vratio na ranije izjave o biološkoj urođenosti homoseksualnosti, pa sada kažu da se “seksualna orijentacija određuje kombinacijom bioloških i postnatalnih čimbenika okoline.” I dok su jasno izrazili svoje uvjerenje da homoseksualnost nije psihički poremećaj i da je treba prihvatiti, dodali su: “Nije točno da je seksualna orijentacija nepromjenjiva ili da se možda neće promijeniti u određenoj mjeri u čovjekovom životu.“
Zato je psihijatar Nathaniel S. Lehrman, bivši predsjednik Radne skupine o religiji i mentalnom zdravlju, 2005.-e rekao: “Znanstvenici sada otvoreno priznaju da nakon potrage koja je trajale više od 20 godina, još uvijek nisu u mogućnosti pronaći ‘gay gen‘” (u časopisu Journal of American Physicians and Surgeons).
Onda zašto moramo stalno slušati o ljudima koji su rođeni gej? Prvo, to čini čuda za gay aktivizam; Drugo, mnogi gejevi i lezbijke vjeruju da je to istina, jer koliko se oni mogu sjetiti, uvijek su se osjećali drugačijima.
No, politička korektnost i osobni osjećaji ne mijenjaju činjenice, a te činjenice ostaju iste: Ne postoji jasan znanstveni dokazi da je bilo tko rođen kao gej.
Camille Paglia, društvena kritičarka, akademik, feministkinja i lezbijka, otvoreno je izjavila u svojoj knjizi Vamps and Tramps, “Naši spolni organi su dizajnirani za reprodukciju. … Nitko nije rođen gej. Ideja je smiješna. .. homoseksualnost je adaptacija, nije urođena osobina.”
Paglia se zato pita: “Je li gej identitet toliko krhak da ne može podnijeti pomisao da neki ljudi ne žele biti gej?“
Zanimljivo, kada je učitelj u Tasmaniji (Australija), objavio Camillino mišljenje preko društvenih medija, došlo je takvih prosvjeda da se morao javno ispričati. Na kraju je izgubio svoj posao, a radio je za kršćansku ustanovu! Toliko je otrovna postala današnja klima, a učitelj je samo objavio točne citate lezbijskog akademika. Kako bi se to moglo smatrati mržnjom ili zadrtošću?
To jednostavno znači da se jedna od glavnih premise gay-aktivista, koja se čak infiltrirala u dijelova Crkve, temelji na lažima, a ne na istini.
