Nizozemski biskup ukorio je tvorce dokumente Sinodalnog puta, rekavši da njemački biskupi prakticiraju „namjerno obmanjivanje vjernika” i izmislili su “znakove vremena” kao „novi izvor objave”.
Biskup Robert Mutsaerts, pomoćni biskup ‘s-Hertogenboscha u Nizozemskoj, rekao je kako zagovornici Sinodalnog puta postupaju suprotno od nauka Drugog vatikanskog koncila, iako tvrde da ga slijede.
„Oni koji žele biti vjerni Drugom vatikanskom koncilu ne mogu u isto vrijeme ispovijedati sadržaj (njemačkog) Sinodalnog puta – izjave se međusobno isključuju”, napisao je mons. Mutsaerts u objavi na svom blogu.
Nizozemski biskup rekao je da se „sudionici Sinodalnog puta pozivaju na to da slijede Drugi vatikanski koncil“, međutim, pažljiviji „pomniji pogled na tekstove Sinodalnog puta dokazuje upravo suprotno”.
„Primjerice, u dokumentu „Celibat svećenika“ (od Sinodalnog puta) se tvrdi da „Superiornost celibatskog oblika života više se ne može odgovorno zagovarati od Drugog vatikanskog sabora”.
„Je li to istina?“, pita se mons. Mutsaerts. „Ne. Zapravo, Drugi vatikanski sabor kaže upravo suprotno, da kandidati za svećeništvo moraju međutim prepoznati izvanrednu važnost djevičanstva posvećenog Kristu’ (Optatam Totius, br. 10)”.
„Je li ovo slučajna pogreška? Nipošto”, nastavio je nizozemski biskup u objavi na svome blogu. „Na primjer, temeljni tekst Sinodalnog puta – ‘Svećenička egzistencija danas’ – tvrdi: ‘Nije slučajno da Svećenički dekret Drugog vatikanskog sabora dosljedno ne koristi izraz svećenik (‘sacerdos’) za svećenika, već ‘presbyter’ (starješina, opunomoćenik). Ovo je potvrda promjene slike svećenika od strane Koncila, službenika Kongregacije do službenika u zajednici’”.
„Opet, ništa od ovoga uopće nije istina“, istaknuo je mons. Mutsaerts. „Na primjer, dekret [Presbyterorum Ordinis, br. 12] kaže, ‘svaki svećenik na svoj način djeluje umjesto samoga Krista’. Latinski tekst ne koristi izraz „presbiter”, kako se tvrdi, već „sacerdos”! Sa stajališta Koncila, pojam „presbiter“ ni na koji način ne zamjenjuje pojam „sacerdos“, nego se koristi za razliku od „episcopus“, a oba su dio „sacerdotiuma“ (usp. Presbyterorum Ordinis, br. 7).”
„Lažna i zavaravajuća apelacija prema Drugom vatikanskom saboru je prijevara; to je obmana vjernika”, napisao je mons. Mutsaerts. „Jer svećeništvo, prema nauku Drugog vatikanskog sabora, nipošto ne uključuje samo funkcionalnu službu ‘starješine’, nego uključuje i shvaćanje svećenika kao onoga koji prinosi euharistijsku žrtvu, kako Drugi vatikanski sabor uči kada govori o ‘otajstvu euharistijske žrtve, u kojoj svećenici ispunjavaju svoju temeljnu zadaću’ (Presbyterorum Ordinis, br. 13), i opet, izvornik govori o ‘sacerdotes‘“.
„Koncil na koji se pozivaju sudionici Sinodalnog puta ne postoji”, napisao je mons. Mutsaerts.
Nadalje, mons. Mutsaerts napisao je da dokumenti Sinodalnog puta sadrže „stajališta koja općenito proturječe Koncilu, na primjer, kada Sinodalni put uspostavlja novi krivovjerni nauk: ‘Homoseksualnost – čak i prakticirana u spolnim činovima – stoga nije grijeh koji razdvaja od Boga, i ne treba ju suditi kao intrinzično zlo’”.
Drugi vatikanski sabor nigdje ne spominje homoseksualnost, ali samo zato što je Koncil jasno potvrdio da je ‘intimna zajednica kao uzajamno darivanje dviju osoba’ legitimna pred Bogom samo u braku muškarca i žene,” nastavio je nizozemski biskup.
Mons. Mutsaerts rekao je da Sinodalni put treba biti dosljedan, te ne zahtijevati samo izmjene Katekizma, „nego i nekih izvadaka iz Svetoga pisma, Riječi Božje, na koju se Katekizam u konačnici poziva (usp. Post 19, 1-29; Rim 1, 24-27; 1 Kor 6, 9-19; 1 Tim, 1, 10)“.
„Kratko rečeno, njemački biskupi – a dali su većinsko odobrenje dokumentima – znaju bolje nauk Crkve od crkvenih otaca i evanđelista.”
„Prema učenju Koncila, božanska objava sadržana u Svetom pismu i svetoj predaji je potpuna (usp. Dei Verbum 4, 7-10)”, nastavio je mons. Mutsaerts. „Sinodalni put, s druge strane, izjavljuje da se ‘u vjeri vjernika neprestano obnavlja samopriopćenje Boga’ (orijentacijski tekst ‘Na putu’), izmišljajući uz Sveto pismo i tradiciju ‘znakove vremena’ kao novi izvor objave“.
„Logična posljedica ovog gledišta je da se ono što se jučer smatralo grijehom (npr. homoseksualni odnosi) danas može promatrati kao blagoslov; da se doktrine za koje se jučer tvrdilo da su nepogrešive danas smatraju diskriminirajućima i grešnima (npr. isključenje žena iz svetog reda). Međutim, takvo shvaćanje stalne promjene sadržaja vjere nema ništa zajedničko s naukom Koncila, niti s božanskom objavom”, napisao je mons. Mutsaerts u objavi.
„Ono što se jednom nepogrešivo naučavalo ostaje nepogrešivo i ne podliježe duhu vremena”.
„Sinodalni put podijelio je katolike u Njemačkoj, a mi imamo riječ za to: raskol”, zaključio je nizozemski biskup.
Tijekom svoje posljednje skupštine u ožujku 2023., članovi Sinodalnog puta velikom su većinom glasali za heretičke dokumente koji pozivaju na ređenje žena za đakonise, „blagoslov“ homoseksualnih zajednica, kao i prihvaćanje rodne ideologije, uključujući mogućnost “transrodnih svećenika“.
