Njemački kardinal Paul Josef Cordes, koji je bio na čelu Papinskog Vijeća Cor unum do 2010. godine, a imenovan je kardinalom od pape Benedikta XVI., javno se usprotivio riječima i smjeru Njemačke biskupske konferencije. U pismu uredniku njemačkog lista Die Tagespost od 7. ožujka 2015.- kardinal Cordes suprotstavio se izjavama kardinala Reinharda Marxa, predsjednika Njemačke biskupske konferencije, i biskupa Franz-Josepha Bodea (Osnabrück).
Nakon što su biskupi Njemačke održali konferenciju u Hildesheimu, sjevernoj Njemačkoj, govor kardinala Marxa koji je nakon toga uslijedio, izazvao je otpor kardinala Cordesa koji je izrazio zabrinutost da Marx izaziva pomutnju među vjernicima.
Prije svega, kardinal Cordes se usprotivio kardinalu Marxu zbog njegove tvrdnje da Katolička Crkva gleda i očekuje puno od Crkve u Njemačkoj. On je istaknuo da Njemačka danas jedva održava neku nadnaravnu Vjeru (samo 16,2 posto njemačkih katolika vjeruje u Trojedinog Boga, kao osobnog Boga s licem, umjesto neke apstrakcije), pa stoga, Njemačka ne može biti model ni jednoj drugoj zemlji po pitanju Vjere. “Nema, dakle, nikakvog razloga da se nas i našu vjeru stavi ispred crkava drugih zemalja“, rekao je Cordes.
Kardinal Cordes se također usprotivio tvrdnji kardinala Marxa koji je izjavio da njemačka Crkva nije “podređena Rimu” i da, umjesto toga, njemačka Crkva mora donositi vlastite odluke u vezi braka i onih koji su se vjenčali izvan Crkve, naime, “njemačka Crkva mora poučavati Evanđelje na svoj način“.
Kardinal Cordes inzistira da takva pitanja spadaju u nadležnost Rima, a ne njemačkih biskupa. Pitanje braka leži u središtu teologije, te stoga “jedan kardinal ne može samo tako odvojiti pastoralni pristup od crkvenog učenja“, nastavio je Cordes. “Osim ako se želi ignorirati obvezujuće značenje Kristovih riječi i obvezujuće učenje Sabora u Trentu.“
Kardinal Cordes vidi opasnost u duhu neovisnosti koji dolazi od kardinala Marxa, a koji je izričito rekao da Njemačka ne može “čekati sinodu u Rimu koja će nam reći kako se nositi s pitanjima braka i obitelji“. On upozorava da takva “anti-rimska stajališta” donose sa sobom destruktivnu sila u sjeverna područja Europe, destruktivnu za jedinstvo vjere.
Kardinal se također suprotstavio biskupu Bodeu koji podržava Marxove tvrdnje s argumentom da ljudi moraju obogatiti vjeru Crkve, odnosno da Crkva mora inkorporirati živote današnjih ljudi i donositi nauk u skladu s tim.
Prema Cordesu, međutim- “Vjera Katoličke crkve može samo proizlaziti iz Svetog pisma i Magisterija Crkve. … Neovisno o ovim jasnim učenjima, bio bi paradoks kada bi željeli dati maloj skupini članova Crkve koja živi u jadnoj, ali objektivno nepravilnoj situaciji, funkciju izvora vjere.”
Kardinal Cordes zaključuje sa željom da će nadolazeća sinoda dati tim članovima Crkve jasan naputak o tome kako se mogu približiti Isusu Kristu, tako “da postanu svjedoci Božje snage u ljudskim životima“. “Možda se dogodi da se sinodalni oci razbude, te odaju počast onim parovima koji drže do svojih nekoć izgovorenih obećanja i nisu pristupali u nove veze. Jer oni također postoje.“
