Rimom kruži priča da se papa Franjo sprema objaviti encikliku ili neki drugi oblik poučnog dokumenta o kontracepciji. U ovom trenutku, to je samo glasina koja može i ne mora biti istinita. Ali pod pretpostavkom da je to istina, čovjek se pita što bi u takvom dokumentu papa Franjo mogao reći.
Potrebno je znati pozadinu priče. Sljedeće godine bit će pedeset peta obljetnica Humanae Vitae, enciklike pape svetog Pavla VI. iz 1968. kojom se potvrđuje crkvena osuda umjetne kontrole rađanja. Nakon nekoliko godina nagađanja da će napustiti nauk papa Pavla VI., papa Franjo je rekao da su pobačaj i sterilizacija neprihvatljivi sljedećim riječima: „Slično je nedopuštena svaka radnja koja je, bilo prije, u trenutku ili nakon spolnog odnosa, posebno namijenjena za sprječavanje rađanja – bilo kao cilj ili kao sredstvo”.
Ova osuda nije predstavljala ništa novo. U svojoj enciklici Casti Connubii iz 1930. papa Pio XI. govorio je o „neprekinutoj kršćanskoj tradiciji“ protiv kontracepcije prije nego što je rekao: „Svaka uporaba braka koja se ostvaruje na takav način da je čin namjerno onemogućen u svojoj naravnoj moći da stvara život je prekršaj protiv Božjeg i naravnog zakona, a oni koji se u to upuštaju obilježavaju se krivicom teškog grijeha.”
Postoji nekoliko načina da se pokaže neispravnost kontracepcije.
Papa Pavao VI. ukazao je na društvene posljedice kontracepcije, uključujući nestajanje morala u društvu i stavljanje “opasnog oružja” u ruke javnih vlasti.
Papa sveti Ivan Pavao II., pišući u okviru teologije tijela, u enciklici Familiaris Consortio (1981.) govorio je o dva značenja snošaja – sjedinjujućem i prokreativnom. No izjavio je da je „potpuno uzajamno predanje bračnih parova jedno drugom“ pogrešno putem kontracepcije jer vodi do „falsificiranja istinske bračne ljubavi“.
A skupa s istaknutim etičarom i moralnim teologom Germain Grisezom, skicirao sam obrise argumenta prema novoj teoriji naravnog prava: „Odabir kontracepcije je izbor da se spriječi nastajanje ljudskog života kada, koliko je to već poznato, bi se to inače moglo dogoditi. Ali ovo je izbor da se u određenom slučaju spriječi određeno ljudsko dobro (život) – a izbor te vrste krši etičko načelo da je pogrešno uništiti, oštetiti ili ometati jedno ljudsko dobro radi ostvarenja drugog“.
Naznake da papa Franjo možda ima na umu pridonijeti papinskom nauku o kontracepciji nisu uvjerljive, ali su snažno sugestivne.
Prošlog srpnja, urednik časopisa Civiltà Cattolica, p. Antonio Spadaro, blizak savjetnik pape Franje, objavio je članak u kojem je Svetog Oca pozvao na ovaj korak. Autor članka, isusovac Jorge José Ferrer, čak je predložio i naslov za novi dokument – Gaudium vitae (hrv. Radost života). P. Ferrera, moralni teolog na Katoličkom sveučilištu u Portoriku, pisao je o novom zborniku radova, od kojih neki sugeriraju promjenu nauka o kontracepciji, na konferenciji, koju je organizirala Papinska akademija za život, članak Ponovno iščitavanje teološke etike života.
Nedavno je predsjednik Papinske akademije za život, nadbiskup Vincenzo Paglia, raspravljao o mogućnosti nove papinske enciklike s novinarom Christopherom Lambom. Intervjuu je objavljen u britanskom liberalnom katoličkom tjedniku The Tablet 12. studenog. Upitan radi li se na enciklici o kontracepciji, nadbiskup Paglia, koji je u posljednje vrijeme kritiziran zbog imenovanja dvoje redovnih članova Papinske akademije za život koji su pro-choice, nije izravno odgovorio, ali je rekao da će “doći dan“ kada će Franjo ili njegov nasljednik morati govoriti o kontracepciji. „Svakako, moramo to riješiti“, dodao je nadbiskup.
„Moglo bi se pojaviti potpuno novo poglavlje o etici života“, zaključio je novinar Lamb.
Ako papa Franjo izda dokument, to mu neće biti prvi put da govori o kontracepciji. U siječnju 2015., vraćajući se s Filipina, novinarima je u papinskom zrakoplovu rekao da podržava nauk Crkve, ali je odbacio ideju kojom da bismo potvrdili da smo „dobri katolici, moramo biti poput zečeva”. Ispravan pristup, rekao je papa Franjo, je “odgovorno roditeljstvo“.
Razumno je misliti da bi izjava ovog pape o kontracepciji bila slična onome što je rekao u svojoj apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia iz 2016. o davanju pričesti rastavljenim i ponovno vjenčanim katolicima čiji prvi brakovi nisu poništeni. Rekavši da „u objektivnoj situaciji grijeha – koji se nije dogodio subjektivnom krivnjom, ili u potpunoj slobodi – osoba može živjeti u Božjoj milosti“, nastavljajući da Euharistija „nije nagrada za savršene, nego snažan lijek i hrana za slabe“.
Ne treba puno promišljati da se zaključi kako bi se to razmišljanje moglo prilagoditi situaciji bračnog para koji kaže da imaju dobar razlog izbjegavati trudnoću primjenom kontracepcije. Ali u tom slučaju, zadržavanje unutar doktrinarnih granica postavljenih onim što su naučavali prethodni pape zahtijevat će da Franjo postupi olako.
Ozbiljni stručnjaci sugeriraju, na primjer, da je Pio XI. mogao nepogrešivo poučavati kad je grmio protiv kontracepcije u enciklici Casti Connubii. A u velikom članku iz 1978. objavljenom – “nevoljko”, kako je Germaine Grisez kasnije primijetio – u časopisu Theological Studies, koji su uređivali isusovci, Grisez i moralni teolog p. John C. Ford tvrdili su da je način na koji je ovo učenje povijesno predloženo- zadovoljilo kriterije za nepogrešivo naučavanja redovnog Učiteljstva koje je u jedinstvu s papom, kako se navodi u 25. odjeljku Dogmatske konstitucije o Crkvi Drugog vatikanskog sabora.
To je naravno argument koji su različiti teolozi uglavnom ignorirali u raspravi o kontracepciji, možda zato što na njega nemaju odgovor.
