(foto: © European Union 2013 – European Parliament)
I u sekularnoj Europi i u Vatikanu, pokazatelj koliko su se stvari u zadnje vrijeme promijenile je sutrašnji posjet pape Europskom parlamentu i Vijeću Europe koji nije uzrokovao gotovo nikakve kontroverze.
1988.-godine, kada je Ivan Pavao II. postao prvi Papa koji je govorio u najvažnijoj europskoj političkoj instituciji, nastala su protivljenja jer je jedan papa uopće dobio takvu mogućnost. Ian Paisley, čelnik protestantske zajednice u Sjevernoj Irskoj, morao je biti izbačen iz parlamenta jer je izvikivao parole protiv pape, a zasigurno se dosta parlamentaraca složilo s njim.
U novije vrijeme, Europska komisija je postala vodeći simbol svjetovnog neprijateljstva prema katoličanstvu, kao 2004.- godine kada je talijanskom filozofu i političaru Roccu Buttiglioneu onemogućen dolazak na poziciju povjerenika EU za pravosuđe, jer je izjavio da podržava katolički nauk o pobačaju i homoseksualnosti. Buttiglione je tada rekao kako ne bi provodio svoja uvjerenja u praksi, ali je još uvijek smatran neprihvatljivim. Sveta Stolica je uzaludno prosvjedovala, a kardinal Renato Martino, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, upozorio na “ružnu svjetovnu inkviziciju” koja sve više pokazuje svoje lice.
Tada je vođa ljevičarskog bloka u parlamentu bio njemački zastupnik Martin Schultz, koji je predstavio prijedlog za Buttiglioneovu blokadu. Schultz je danas već drugi put predsjednik Europskog parlamenta, i sprema crveni tepih za papu, a do sad je već dva puta potegao do Rima kako bi posjetio Svetog Oca.
Danas uopće ne postoji zazor prema papinom dolasku (osim prosvjeda najavljenog od strane nekih feminističkih aktivistica).
Izbor Bergoglia, pape iz Argentine, koji uživa snažnu popularnost, je zasigurno promijenio atmosferu. Kao prvo, trenutno ne postoji političar na planeti – barem ne onaj koji čeka izbore- koji se ne bi htio slikati s Franjom.
Nadalje, Franjini ‘socijalni prioriteti’ bolje stoje uz bok trenutnoj europskoj strukturi moći. Nije kao sv. Ivan Pavao II., koji je vodio titanske bitke s Europskom unijom oko takozvanog “Boga klauzule” u novom ustavnom dokumentu za EU, ili Benedikt XVI., čiji se program za Europu kretao u odnosu između razuma i vjere.
Umjesto toga, Franjina zabrinutost je usredotočena na zaštitu useljenika, posebice izbjegavanje tragedije poput smrti osiromašenih imigranata kod otoka Lampedusa; promicanje multilateralne strategije u vanjskoj politici, te ulozi Ujedinjenih naroda; poticanje pomoći za zemlje u razvoju i kritiziranje nejednakosti globalnog kapitalizma; te suprotstavljanje ratu i vjerskom ekstremizmu. Ove teme su također na top listi diplomatskih i geopolitičkih zabrinutosti EU, stvarajući tako temelj za sastanak istomišljenika.
No, i dalje će biti neugodnih pitanja, kao što su pobačaj, eutanazija i gay brak. U intervjuu vatikanskom TV-u ovaj tjedan, šef papine diplomacije, talijanski kardinal Pietro Parolini, naveo je “povratak integralnoj viziji ljudske osobe“, kao nešto o čemu bi se trebalo razgovarati s europskim tijelima, što je često neizravan način za pokretanje onoga što katolici nazivaju “life issues“.
Unatoč ovim pitanjima, nitko ne očekuje neki sukob.
Činjenica da papa ulazi u trbuh Europske zvijeri gdje će biti dočekan raširenih ruku je uvjerljiv dokaz koliko je Franjina Katolička Crkva spremna za novu ‘eru dobrih i pozitivnih vibracija’ sa sekularnim svijetom.
