Kardinal Raymond Burke čestitao je autorima nove knjige čiji je cilj razotkriti opasnosti za koje kažu da su povezane s nadolazećom Sinodom o sinodalnosti – procesom koji on opisuje kao “revoluciju” koja Crkvi nanosi “ozbiljnu štetu”.
U svojoj knjizi pod naslovom Sinodalni proces je Pandorina kutija, Julio Loredo de Izcue i José Antonio Ureta kažu da je cilj njihova rada, napisan u obliku katekizma sa 100 pitanja i odgovora, osuditi “neposrednu opasnost od izgradnje nove Crkve, različite od Katoličke Crkve kakva je uvijek postojala” (za više vidi ovdje). Knjigu može besplatno čitati na engleskom jeziku online ovdje, a prevedena je na osam jezika: talijanski, nizozemski, engleski, francuski, njemački, poljski, portugalski i španjolski).
Loredo i Ureta vide Sinodu o sinodalnosti, trogodišnji proces koji je započeo u listopadu 2021. i završit će s dvije opće skupštine u Rimu (prva od 4. do 29. listopada i druga idućeg listopada), kao “revolucionarni” proces koji “preuzima stare hereze koje je Učiteljstvo više puta osudilo”.
Vatikan je cijeli proces, sazvan pod temom Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, označio kao priliku za Katoličku Crkvu da promisli o vlastitom životu i poslanju te da razluči kako može biti sinodalnija, okarakterizirana slušanjem, dijalogom i sudjelovanjem. Kako bi se to postiglo, mišljenja je zatraženo od „Božjeg naroda“ na biskupijskoj, nacionalnoj i kontinentalnoj razini s općim ciljem njegovanja inkluzivne, participativne i misionarske Crkve.
Loredo i Ureta u priopćenju za tisak tvrde da nova, “sinodalna” Crkva znači “demokratsku i participativnu” Crkvu koja uključuje sve, “osobito ‘marginalizirane manjine’ kao što su LGBT osobe, nevjenčani parovi, ljudi koji žive u poligamnim brakovima” te je otvorena za raspravu o “svećeničkom ređenju žena, ili barem đakonatu”.
Organizatori, dodaju, “nastoje preispitati crkveni nauk o homoseksualnosti i braku i petljati se u crkveni oblik vladavine pretvarajući ga u ‘obrnutu piramidu’ čiji je vrh ispod baze.”
Pa ipak, prema autorima, “unatoč svom potencijalno revolucionarnom utjecaju” rasprava o sinodskom procesu bila je “ograničena prvenstveno na ‘insajdere’, a šira javnost malo zna o tome.”
“To nije skrivena namjera, jer su tu i tamo diskretno spominjali svoje ciljeve, ali to je diskretna namjera”, rekao je Ureta za National Catholic Register. Čak ni biskupi s kojima smo razgovarali nisu svjesni o čemu se radi.” Rekao je da je namjera autora stoga “upravo upozoriti hijerarhiju, krugove katoličke inteligencije i obične vjernike na Pandorinu kutiju koja se otvara”.
U svojim komentarima Loredo je istaknuo da je sinoda djelo radikalnih manjina, a ne, kako zagovornici Sinode tvrde, djelo Duha Svetoga, te da oni promiču iste prijedloge koje su iznijeli od 1960-ih. Također je odbacio tvrdnju da sudjelovanje uključuje sve i da je rezultat širokih konzultacija, napominjući da je uključenost “Božjeg naroda” bila “prilično oskudna: ne više od 3%”, te da su svi sinodalni dokumenti rezultat “kompliciranog birokratskog mehanizma konzultacija između Vatikana, biskupa, nekih crkvenih ljudi i minimalnog broja vjernika, obično na progresivnoj strani Crkve.”
