Novo objavljeni dokument Vatikana o “rodnoj ideologiji” je zbog svog pogleda na katolički odgoj djece postao izvor ljutnje među LGBT aktivistima, no ovaj dokument bi još više trebao uznemiriti vjerne katoličke roditelje.
Dokument pod nazivom “Muško i žensko stvori ih. Za put dijaloga o pitanju rodne teorije u odgoju” (vidi ovdje) objavljen je od strane Zbora za katolički odgoj 10. lipnja. Svrha dokumenta je biti pomoćno sredstvo katolicima u raspravi o ljudskoj spolnosti, te odgovoriti na izazove koje stavlja rodna ideologija.
LGBT aktivisti kritiziraju dokument zbog njegove jasne potvrde da je Bog stvorio ljudska bića samo kao „muško“ ili „žensko“ te da su muškost i ženstvenost „dani“ po prirodi i da predstavljaju „biološku činjenicu“.
Aktivisti su uznemireni jer dokument kritizira “rodnu teoriju” kao “zbunjeni koncept slobode u području osjećaja i želja, odnosno trenutnih želja izazvanih emocionalnim impulsima i voljom pojedinca, za razliku od svega što se temelji na istinama postojanja“.
Nije izostao ni komentar isusovca p. James Martina, svećenika poznatog po zagovaranju homoseksualnosti, objavljen u članku isusovačkog časopisa America. P. Martin, autor pro-LGBT knjige Izgradnja mostova, skrenuo je pozornost na “eksplicitan poziv na dijalog” u dokumentu kao “pristup pitanju o rodnim teorijama”.
“Govori o ‘putu’, koji ukazuje da Crkva još nije stigla na odredište”, piše Martin, dodajući: “Usredotočuje se na “pitanje” rodne teorije u odgoju, što ostavlja određeni stupanj otvorenosti.”
Martin je istaknuo kako zaključak dokumenta “govori o putu dijaloga, koji uključuje “slušanje, razmišljanje i predlaganje. Kao takav, ostavlja prostor za daljnji razvoj i izbjegava neke od oštrih riječi drugih vatikanskih izjava o spolnosti, osobito o homoseksualnosti. “
Martin je istaknuo da bi svi trebali pozdraviti ovaj pristup.
S druge strane možda najalarmantniji dio dokumenta za katoličke roditelje je insistiranje na “pozitivnom i razboritom seksualnom obrazovanju” djece u školama. Naposljetku, čini se da je to glavna točka cijelog dokumenta koji dolazi iz vatikanske kongregacije koja je zadužena za odgoj djece.
U dokumentu se poziva na “obrazovni savez između obitelji, škole i društva” koji može “uskladiti primarnu odgovornost roditelja s radom učitelja” kako bi se ovo obrazovanje pretvorilo u stvarnost. Dokument prepoznaje “primarno pravo” roditelja na “seksualno i afektivno obrazovanje” njihove djece te “pomoćnu ulogu” koju škole igraju u tom procesu.
“Ako uspiju djelovati skupa, obitelj, škola i šire društvo mogu proizvesti edukativne programe o afektivnosti i seksualnosti koji poštuju vlastitu fazu zrelosti u tim područjima i istovremeno promiču poštovanje prema tijelu druge osobe” dokument navodi.
Ova vizija je krajnje naivna i nerealna u današnjoj seksualno preopterećenoj i toksičnoj kulturi. Ova vizija je posve utopijska u svijetu koji veselo prihvaća homoseksualni “brak”, bezbroj seksualno devijantnih praksi i pobačaj. Štoviše, ovaj dokument daje više moći onima koji pozivaju na seksualno obrazovanje u školama, dok oduzima moć roditeljima da brane svoju djecu od takvih programa – sve to u jeziku “dijaloga” i “poštovanja”.
Seksualno obrazovanje, u stvarnosti, od samog početka je korišteno kao klin između roditelja i njihove djece. U velikoj se mjeri koristi kao oruđe grijeha kako bi se djeca potaknula na grešne seksualne prakse. Takva je praksa bez obzira da li se “obrazovanje” odvija u javnim državnim školama ili javno financiranim katoličkim školama. Tamo gdje je takvo obrazovanje možda i započelo s dobrim namjerama, aktivisti su ga u velikoj mjeri preuzeli i iskoristili kako bi progurali đavolski plan i uništavali duše.
