Novi glavni tajnik Biskupske sinode izjavio je da nakon pandemije koronavirusa „otkrili [smo] novu ekleziologiju, možda čak i novu teologiju i novu službu”, kao i „novu viziju Crkve”. Po svemu sudeći, čini se da je biskup Mario Grech (na slici gore) relativizirao osobitu važnost svete mise, kao i svećeništva.
Grech, koji je na novu funkciju imenovan tek u rujnu, rekao je u srijedu za isusovački časopis La Civiltà Cattolica da „nova ekleziologija” leži „u rehabilitaciji domaće Crkve i davanju više prostora, crkvene obitelji koja se sastoji od niza obitelji, to jest Crkva [sic]”.
Prema biskupu, katolici „moraju živjeti Crkvu u svojim obiteljima. Ne postoji usporedba između institucionalne Crkve i domaće Crkve. Crkvu velike zajednice čine male Crkve koje se okupljaju u kućama. Ako domaća Crkva propadne, Crkva ne može postojati. Ako nema domaće Crkve, Crkva nema budućnosti! Domaća Crkva je ključ koji otvara horizonte nade!”
Nakon ovih općih napomena, ustvrdio je da je „klerikalizam” odgovoran za to što je pojam domaće Crkve rano zaboravljen u povijesti kršćanstva, poigravajući se međusobno s hijerarhijskom strukturom Crkve i domaće Crkve.
„Teologija i vrijednost pastorala u obitelji, koja se smatra domaćom Crkvom, negativno se okrenula u 4. stoljeću, kada se odvijala sakralizacija svećenika i biskupa, a na štetu zajedničkog krštenja svećenstva, koje je počelo gubiti svoje vrijednost”, rekao je Grech. „Što je institucionalizacija Crkve više napredovala, to su se priroda i karizma obitelji, kao domaće Crkve, sve više smanjivali.”
„Nije obitelj podružnica Crkve, nego bi Crkva trebala biti podružnica obitelji”, nastavio je. „Ako je obitelj osnovna i trajna struktura Crkve, trebalo bi joj vratiti svetu i kultnu dimenziju, domus ecclesiae. Sveti Augustin i sveti Ivan Zlatousti podučavaju, na tragu židovstva, da obitelj treba biti okruženje u kojem se vjera može slaviti, meditirati i živjeti. Dužnost je župne zajednice pomoći obitelji da bude škola kateheze i liturgijski prostor u kojem se može lomiti kruh na kuhinjskom stolu.”
Na pitanje La Civiltà Cattolica tko bi mogli biti „služitelji ove crkvene obitelji“, Grech je odgovorio: „Za svetog Pavla VI., zajedničko svećenstvo na istaknut način žive supružnici, naoružani milošću sakramenta braka. Roditelji su, prema ovom sakramentu, ujedno i ‘služitelji bogoslužja’, koji tijekom domaće liturgije lome kruh Riječi, mole se s njim i tako dolazi do prenošenja vjere na svoju djecu.”
Grech je izrazio nadu da bi se pojam domaće Crkve mogao ojačati, ne samo kao poticaj kršćanskim obiteljima, kao što je to učinio papa Ivan Pavao II. Štoviše, spomenuo ga je u kontekstu koronavirusa zbog kojeg se velikoj većini katolika na zapadnoj hemisferi zabranjuje da mjesecima prisustvuju misi i primaju svetu pričest, a izgleda da su bili voljni unaprijediti ‘domaću Crkvu’, na štetu odlaska na misu.
Grecha je, međutim, začudilo što su se mnogi ljudi žalili da se ne mogu pričestiti i slaviti sprovode u crkvi, ali ne toliko kako će se pomiriti s Bogom i svojim bližnjim, kako slušati i slaviti Riječ Božju i kako proživjeti život u službi drugima.”
Priznajući da je „Euharistija izvor i vrh kršćanskog života”, biskup je rekao da je „zabrinjavajuće što se netko osjeća izgubljeno izvan euharistijskog ili bogoslužnog konteksta, jer pokazuje nepoznavanje drugih načina bavljenja otajstvom. To ne samo da ukazuje na to da postoji određena duhovna nepismenost, već je dokaz nedovoljnosti trenutačne pastoralne prakse. Vrlo je vjerojatno da se u nedavnoj prošlosti naše pastoralno djelovanje nastojalo voditi sakramentima, a ne voditi – kroz sakramente – kršćanskom životu.”
Grech je ukratko govorio i o konceptu sinodalnosti, prema kojem Crkva „’hoda zajedno’ s muškarcima i ženama i sudjeluje u patnjama povijesti”, njegujući „san o ponovnom otkrivanju nepovredivog dostojanstva naroda i službenu funkciju vlasti . Ovo će nam pomoći da živimo na bratskiji način i da izgradimo svijet za one koji će doći nakon nas, ljepši i dostojniji za čovječanstva.”
