Kritična studija Novog reda mise – poznatije kao “Ottavianova Intervencija”—dobro je poznata, pa ako želite pročitati više o njoj, pogledajte ovdje. Svakih nekoliko godina pojavi se novo izdanje na nekom novom jeziku. Čini se posebno značajnim da se pojavilo novo francusko izdanje s predgovorom ni manje ni više nego Njegove Eminencije kardinala Burkea.
Pa prenosimo:
Dvadeset godina nakon posljednjeg izdanja koje ste objavili, htjeli ste mi predstaviti svoj projekt ponovnog izdavanja (kratke) Kritične studije Novog reda mise koji su 1969. objavili kardinali Alfredo Ottaviani i Antonio Bacci i ja Vam zahvaljujem na tome.
U svom pismu ohrabrenja, koje je objavljeno 27. studenoga 2004., kardinal Alfons Maria Stickler je napisao „da analiza ove dvojice kardinala nije izgubila na svojoj vrijednosti niti, nažalost, na svojoj aktualnosti“. Dva desetljeća kasnije ovo zapažanje je i dalje istinito. To potvrđuju i nedavne javne izjave prefekta Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, koje pokazuju ustrajnost ideologije prema reformi svete liturgije nakon Drugoga vatikanskog sabora sa željom manipuliranja i promjene nepromjenjivog nauka Crkve o sakramentima Euharistije i Svetog reda.
Vrijednost analize sadržane u Kritičkoj studiji nalazila se, prema riječima samih autora, u kratkoj sintezi „najozbiljnijih odstupanja od teologije (doktrine) mise“ (šesto poglavlje) koja bi mogla biti posljedica antropocentričnog pristupa svetoj liturgiji, koja je po svojoj naravi (uvijek bila) kristocentrična. Upravo je intervencija suverenog pape Pavla VI. imala veliki utjecaj u to vrijeme, jer je prijedlog mogao ostati mrtvo slovo na papiru ili bi ubrzo bio zaboravljen da se teološke pogreške koje se nastojalo obeshrabriti nisu nažalost pojavile, pa čak i zadržale do danas, više nego pedeset godina kasnije. Naprotiv, ponekad se može pretpostaviti da kada se traži teološku promjenu u isto vrijeme se traži i liturgijsku promjenu.
Jasno je da smo vrlo daleko od opće namjere koju su koncilski oci izrazili u Apostolskoj konstituciji Sacrosanctum Concilium na Drugom vatikanskom koncilu u prvom članku konstitucije: „bolje prilagoditi potrebama našega doba one ustanove koje su podvrgnute promjenama, promicati sve što god može pridonijeti jedinstvu sviju koji vjeruju u Krista te pojačati sve ono što pomaže da svi budu pozvani u krilo Crkve“.
Očito je da mnogi i danas u Usus Antiquior (starijem obliku) pronašli živi izvor po kojemu se mogu sjediniti s Kristom, ojačati svoju vjeru i članstvo u Crkvi. Stoga ih ne treba obeshrabriti.
S druge strane, u praksi se uočava mnogo preuzetnosti u odnosu prema svetoj liturgiji, do te mjere da se dotiču upravo ustanova koje nisu podložne promjenama, ali pripadaju božanskom zakonu.
Papa Benedikt XVI. napisao je u prvom poglavlju knjige Duh liturgije sljedeće:
„Doista, čovjek ne može jednostavno ‘stvoriti’ kult. Sjetimo se što je Mojsije rekao faraonu: ‘ne znamo, dok onamo ne stignemo, što moramo Jahvi prinijeti’ (usp. Izl 10, 26); što izražava temeljni zakon svake liturgije. Ako se Bog ne objavi, čovjek samo grli prazan prostor. (…) Prava liturgija traži od Boga da odgovori i pokaže kako mu se možemo klanjati; (…) jednom riječju, liturgija podrazumijeva oblik ustanove“.»
Primite svu moju podršku za ovu publikaciju. Moja je najveća želja da to doprinese, u društvu koje gubi sve svoje postojane orijentire, prisjećanju, objašnjenju i obznanjivanju teološkog, dogmatskog i moralnog bogatstva kojega je Usus Antiquior rimskog obreda izraz.
Neka Uskrsli Gospodin blagoslovi Vaš rad! Primite moj očinski blagoslov i budite sigurni u moju pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, Bezgrješnom Srcu Marijinu i Prečistom Srcu svetog Josipa.
Kardinal Raymond Leo Burke
